Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Niko nije odneo pobedu u Ukrajini
Savremeni svet

Niko nije odneo pobedu u Ukrajini

PDF Štampa El. pošta
Anabel Čepmen   
četvrtak, 27. februar 2014.

(Forin afers, 23. 2. 2014)

U subotu ukrajinski parlament izglasao je opoziv predsedniku Viktoru Janukoviču, čime je možda okončao proteste koji su trajali više meseci, a usledili su nakon njegovog odbijanja da potpiše Sporazum o pridruživanju sa Evropskom unijom u novembru. Događaji koji su doveli do glasanja u subotu imali su galopirajući tempo - sukobi tokom nedelje navodno su rezultirali sa preko 100 žrtava; u petak Evropska unija je dogovorila kontroverzni mirovni sporazum između Janukoviča i opozicije, a u subotu bivši premijer Julija Timošenko oslobođena je iz zatvora i odmah je odletela iz Harkova, grada u istočnoj Ukrajini gde je bila zatvorena, na Majdan - Trg nezavisnosti. Njen povratak, koji može uzdrmati krhku ravnotežu između trojice glavnih opozicionih lidera, zabrinuo je protestante, koji su ove nedelje označili kraj Janukovičeve vladavine, ali i ne početak nečeg novog. 

Od svih događaja prošle nedelje uklanjanje Janukoviča bilo je možda najveće iznenađenje. Dogovor koji je potpisao sa trojicom opozicionih lidera i predstavnika EU u petak dozvoljavao mu je da ostane u kabinetu do decembra, kada treba da se održe prevremeni izbori. Kasnije te večeri, međutim, komandant jedne od odbrambenih jedinica protesta poslao je Janukoviču ultimatum sa barikade na Trgu nezavisnosti - da podnese ostavku ili da se suoči sa državnim udarom. U ranim časovima u subotu procurile su informacije da je Janukovič napustio kabinet. Kasnije tog dana, međutim, pojavio se misteriozni televizijski intervju na Ukrajinskom biznis kanalu, u kojem je Janukovič, iznurenog izgleda, događaje tokom nedelje nazvao državnim udarom i rekao da će nastaviti da se bori. ”Ne nameravam da napustim zemlju”, istakao je, “ne nameravam da se povučem, ja sam legalno izabrani predsednik.” Nasuprot tome, on je te večeri sprečen u pokušaju da napusti Ukrajinu i nakon toga je nestao. Njegovo prebivalište sada je nepoznato.  

Janukovičeva Partija regiona, koja uživa podršku u proruskoj istočnoj Ukrajini, brzo ga je napustila i optužila ga za nemire u Ukrajini. U zvaničnoj izjavi u nedelju zvaničnici ove partije požalili su se da je “partija od milion članova postala talac jedne korumpirane familije”, aludirajući na najuži krug oko Janukoviča. Čini se da je čak i Janukovičev pređašnji saveznik - ruski predsednik Vladimir Putin odustao od podrške, optužujući Janukoviča da je nekompetentan. Niko nije siguran koji je sledeći potez Rusije, ruski ambasador je u nedelju opozvan u Moskvu.  

Sada kada je Janukovič otišao, a neki od njegovih najbližih saradnika nestali, opozicija mora da radi na tome da formira novu vladu. Portparol parlamenta Oleksandar Turčinov (i slučajno bliski saveznik Julije Timošenko) izabran je za privremenog predsednika i on je zakonodavnom telu dao rok do utorka da formira novu jedinstvenu vladu. Nekoliko političara nadmetalo bi se za tu ulogu. 

Prva je Julija Timošenko. Ona je bila heroina "Narandžaste revolucije" 2004. godine, kada su Ukrajinci kampovali na Majdanu protestujući zbog rezultata predsedničkih izbora, za koje su verovali da je Janukovič ukrao. U godinama koje su usledile, ona je dva puta postala premijer. Kandidovala se za predsedničke izbore 2010, ali je izgubila od Janukoviča za 3,5 procenata. U oktobru 2011. pritvorena je na osnovu optužnice da je bila politički motivisana.[1] Zaista, njeno zatočeništvo je jedan od razloga zašto je Brisel otkazao potpisivanje sporazuma sa Kijevom (sve dok ukrajinska vlada nije odlučila da odbaci sporazum u novembru).

Timošenkova je već bila spremna da krene u napad. „Ovo je vaša pobeda zato što nijedan političar, nijedan diplomata ne može da učini ono što ste vi učinili. Vi ste uklonili kancer iz ove zemlje“, rekla je okupljenima na Majdanu u subotu uveče. Takođe, izjavila je da ne želi da bude razmatrana za mesto premijera. Čim je oslobođena, rekla je da će se kandidovati za predsednika.

Ukoliko to učini, to će poremetiti osetljivu ravnotežu između trojice opozicionih lidera koji su pokušali da vode protest na Majdanu - Vitalija Klička, 42-godišnjeg svetskog šampiona u boksu; Arsenija Jacenjuka, koji je vodio koaliciju "Otadžbina" Julije Timošenko u njenom odsustvu; i Olega Tjaniboka, lidera nacionalističke partije Svoboda (“Sloboda”). Trojica opozicionara su se već dogovorili ko će se kandidovati na sledećim predsedničkim izborima, koji je prvobitno trebalo da se raspišu početkom 2015. Ako ostanu pri nameri da se kandiduju, za tu poziciju moraće da se takmiče sa Timošenkovom takođe. To i iznenadno uklanjanje Janukoviča, jasnog zajedničkog oponenta, može dovesti do toga da njihovo deklarisano jedinstvo propadne. 

Povratak Timošenkove je posebna pretnja po Jacenjuka, iako je on pozivao na njeno oslobađanje. Njegov problem je što mu nedostaje harizma. Tokom protesta često je bio „zadnja rupa na svirali“ u odnosu na Klička i Tjaniboka. Ne postoji način da se on meri sa Timošenkovom, čiji je šarm bio očigledan već na video klipu nakon što je sletela u Kijev u subotu. Na ovom snimku, koji je imao preko 500 000 pregleda na Jutjubu, aktivisti koji čuvaju aerodrom zamolili su Timošenkovu da se seti ko je izveo revoluciju i da ne proćerda nade naroda. “Ja želim da znate da je to najvažnija stvar za mene”, uveravala ih je ona sa osmehom. Sekundu pre, u istom video klipu vidi se Jacenjuk kako se bori da odgovori na pitanje o privilegijama - u ovom slučaju kada je reč o povorki automobila. “Vi još uvek niste došli na vlast, a ponašate se ovako”, uzvikuje jedan od okupljenih.   

Povratak Julije Timošenko može biti problem i za Klička, koji je, sudeći prema ranijim anketama, imao najviše šanse da pobedi Janukoviča. Za razliku od Timošenkove, on je novo lice bez prethodne političke istorije. Započeo je karijeru kao član Kijevskog gradskog veća 2006. U parlament je izabran 2012, ali nije sedeo u vladi. Međutim, nedostatak iskustva takođe može biti protumačen kao njegova slabost. U petak uveče on se mučki trudio da objasni protestantima zašto je potpisao sporazum sa Janukovičem. Na barikadi na Majdanu jedan demonstrant je rekao da je sramota što su se lideri pozdravili sa Janukovičem. Nakon toga Kličko se izvinio masi i zatražio oproštaj. U nedelju je nagovestio da još uvek želi da se kandiduje za predsednika.

Takođe, nije jasno da li povratak Timošenkove ostavlja mesto za Tjaniboka, nacionalističkog lidera, čija se politika činila nepodesna za Majdan, ali on se, nezavisno od toga, uzdigao i postao jedan od trojice glavnih opozicionih lidera, zajedno sa Kličkom i Jacenjukom.  

Međutim, još nije vreme da se otpišu trojica revolucionara. Nakon svega, šire reakcije na oslobađanje Timošenkove bile su pomešane. Za mnoge na Majdanu njeno oslobađanje je jedna stvar, ali povratak u politiku nešto sasvim drugo. Neki Ukrajinci veruju da je ona već imala svoje šanse kada je postala premijer 2005. nakon "Narandžaste revolucije" i ponovo 2007-2010, kada je učinila malo da reformiše zemlju ili da je dovede bliže ka EU. Zatim, njena administracija je zapamćena po borbama protiv drugih snaga "Narandžaste revolucije", što mnogi ne bi želeli da se ponovi. Ipak, neki Ukrajinci misle da bi ona bila najbolji lider, u najmanju ruku, u poređenju sa ostalim manje iskusnim ili manje harizmatičnim kandidatima.

Zasad je nemoguće reći ko će ovde imati većinu. I to ukazuje na zanimljivu činjenicu Euromajdana - demonstranti nisu ostajali na trgu tokom tri zimska meseca zarad nekog od trojice opozicionih lidera, kao ni zbog Timošenkove. Oni su protestvovali tražeći fundamentalnu promenu sistema, vladavinu zakona, bliže veze sa Evropskom unijom i kraj korupciji. Oni su uspeli da zbace Janukoviča i osećaju da Timošenko takođe pripada toj eri. Postoji nešto gotovo anahrono u vezi sa njenim pojavljivanjem na Majdanu u subotu. Mnogi u Ukrajini ne žele više popularne lidere kao što je ona. Oni žele lidere koji će uvesti odgovornost, poštovanje vladavine zakona i borbu protiv korupcije. 

Dok Ukrajinci žale za onima koji su poginuli prošle nedelje, oni će istovremeno prezirati, više nego ikada, pokušaje političara da grade karijere koristeći ovu situaciju. To je razlog zašto su, čak i posle Janukovičevog odlaska, mnogi od njih ostali na ulicama. Kličko je prvi pozvao protestante da ne odlaze dok reforme ne počnu. Oni bi mogli ostati na trgu u dugim mesecima koji dolaze.

Anabel Čepmen je novinarka koja piše iz Poljske i Ukrajine.

Preveo sa engleskog: Vladimir Jevtić


[1] Optužnica je zvanično glasila da je Julija Timošenko zloupotrebila svoj položaj kada je potpisala gasni sporazum sa Rusijom 2009. god. Prim. Prev.