Savremeni svet | |||
Nemačke, engleske, švajcarske i američke banke uništavaju Španiju |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 05. decembar 2012. | |
Ovo je pravi izvor krize; novi kazino-kapitalizam i klađenja u prljave finansijske proizvode (kao hipoteke subrpime), koji sada špekuliše sa državnim dugovima zamalja sa juga. Uzrok krize dakle nije ni u španskom balonu nekretnina koji je pukao, ni u zaduženosti (nemački i engleski dugovi su bili mnogo viši), nitu u fiskalnoj nedisciplini. Balon su naduvali hipotekarni krediti; kupiti i preprodati prljave hipoteke na berzi. Upravo je Deutsche Bank bila jedna od najupletenijih u ovo, kako je to otkrio američki Senat. Ta banka je prodala finansijske proizvode svojim klijentima znajući da će izgubiti novac, kako u SAD (paket «Gemstone VII»), tako i u Nemačkoj, gde ju je Vrhovni sud 2011. osudio zbog toga. Nemački građani su bili prve žrtve halapljivosti svojih banaka.
Sličan pljačkaški zaokret prema sopstvenoj evrozoni izazvao je filtriranje poverljivog izveštaja nemačkog finasijskog suprevizora, BaFIN (to je potvrdio i izveštaj Merrill Lynch), koji je prljave aktive u zemlji u 2009. godini, procenio na 800 milijardi evra. Ovi podaci otkrivaju da je jedna špekulantska Nemačka smenila njen ugledni industrijski kapitalizam. Umesto da se odgovorni za ovo izvedu pred sud, stvar je bila prikrivena a krenulo se u diskreditovanje Juga, kako bi se pažnja skrenula na drugu stranu i potčinile zemlje sa juga. B To je ključna promena kazino-kapitalizama; spasavanje i nacionalizacija su pretvorili nemačku, englesku, švajcarsku i američku vladu u bankare-saradnike, koji sada opravdavaju produženje špekulativnih napada jer im je potrebno da te banke steknu brzu dobit, da mogu da vrate ubrizgani novac. Osim što je spasavala svoje banke, Nemačka (koja se protivi da Evropska centralna banka pomogne Španiji) krije da je samo u 2008. godini Deutsche Bank dobila 20 milijardi evra iz američkih Federalnih rezervi, zajedno sa još 60 milijardi za Credit Suisse i UBS (Unija švajcarskih banaka), sa poklonjenom kamatnom stopom od 0,01%.
Isti sistem je upotrebljen kako bi se diskreditovao i Jug. Kako Nemačka stiče korist od napada na Španiju? 1. Stvara glasine kako bi porasla kamata koju će Španija platiti kad zatraži pozajmicu para. 2. Nameće privatizacije rentabilnih firmi (aerodromi, brze pruge AVE, nacionalna lutrija...), koje će ako se Vlada ne odupre, preći u ruke Severa po bagatelnoj ceni. 3. Izaziva kreditno gušenje kako bi devalvirala akcije multinacionalih kompanija (Telefonika, Iberdrola, Repsol, Gas Natural...), a koje mogu da preuzmu nemačke grupe firmi. 4. Ali, najrentabilnije od širenja finansijske panike (što je krivično delo), jeste odlazak kapitala zbog straha od blokiranja računa u bankama. U prvih osam meseci 2012. godine, iz Španije se odlilo 330 milijardi evra (čemu treba dodati i ekvivalent iz Grčke i Italije), a koje će završiti u bankama Švajcarske, Luksemburga, Holandije i Nemačke, to su cifre «bez presedana» prema Blumbergu. Štednjocid (aluzija na genocid, prim. prev.) donosi veliku dobit. Pod masakom (ne)zavisnosti, Jens Vajdman, predsednik Nemačke centralne banke, doprineo je toj panici dovodeći u pitanje svaki test povoljan po Španiju. On nastavlja liniju svog predhodnika, Aksela Vebera, koji je iste godine kada je napustio Bundesbank (2011), bio «nagrađen» zbog šibanja Juga sa predsedničkim mestom u UBS, jedne od privatnih banaka nemačke osovine, koja stiče korist od deportovanja milijardi koje potiču sa Juga. Skandal sa libor-euribor i Barclays poslednji je dokaz lažne i špekulativne prakse ovog kartela, koji je menjao cenu po kojoj se pozajmljivao novac i time uvećavao evropske hipoteke. Među upletenima u ovaj slučaj nalaze se Deutsche Bank, Credit Suisse i UBS, zajedno sa Lloyds i Royal Bank of Scotland (RBS), a to su Bankie engelske Vlade, nacionalizovane sa 40% i 80%. Naspram toga, naše glavne banke, Santander, BBVA i La Caixa, nisu upletene u ovakve radnje. Nije im bilo potrebno ni ubrizgavanje novca, i Santander je najbolja banka na svetu, prema Euromoney. Sve one su veoma privlačan ratni plen.
Nemačka Vlada, veliki plenitelj, namerava da do izbora 2013. prisvoji sav kapital sa juga. Španija treba da se odupre traženju pomoći po drakonskoj ceni, i da reaguje da razotkrije tu perverznu politiku štednje kroz pokrete i sudske tužbe. Sud EU (slučaj Sint Servatius, 2009.g.) presudio je da je opravdana restrikcija slobodnog kretanja kapitala ukoliko to «podriva finansijsku ravnotežu socijalne politike». I više od toga; ukoliko takva špekulacija podriva ekonomski suverenitit i stabilnost jedne zemlje članioce EU. Pasivno prisustvujemo uništavanju zajedničkog evropskog tržišta, i nametanju jedinstvenog evro-nemačkog tržišta. Tomas Man nas je već upozorio; umesto da se Nemačka evropeizuje, uvodi se ekonomsko ponemčavanje Evrope. Preveo iz El Pais-a: Branislav Đorđević |