Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Kosovski model za Siriju
Savremeni svet

Kosovski model za Siriju

PDF Štampa El. pošta
Fuad Ajami   
utorak, 14. februar 2012.

Poput Klintona koji se usprotivio Miloševiću i sprečio zločine na Kosovu, sadašnji američki predsednik Barak Obama trebalo bi da isto uradi protiv sirijskog predsednika Bašara el Asada, piše saradnik Stanford univerziteta Fuad Ajami.

Krvoproliće i brutalnost diktatorskog režima u Siriji polako počinju da bude i izazivaju pasivnu administraciju američkog predsednika Baraka Obame, piše u autorskom tesktu za Volstrit džurnal Fuad Ajami, stariji saradnik u Insitutu "Huver" stanfordskog univerziteta i potpredsednik radne grupe za islamizam i međunarodni poredak.

Postoje navodi da je Pentagon počeo da smišlja strategije i rešenja ukoliko se američki predsednik odluči da se pozabavi sirijskom katastrofom.

Već mesecima Obamina administracija nije želela da se preterano meša u sirijski problem, ali je izdaleka podržavala rezoluciju Saveta bezbednosti UN, koja je tek prividna osuda nasilja i koja nije imala šanse da bude usvojena zbog neslaganja Rusije i Kine.

"Nema potrebe da osuđujemo Ruse. Dali smo im ponos da budu tretirani kao velika sila, a oni su to odigrali za sve pare, i u zemlji i u inostranstvu. Vreme koje je bačeno na čekanje da Rusi reše situaciju moglo je da bude utrošeno na traženje načina da se sirijski diktator Bašar el Asad ukloni", piše Ajami.

Prema njegovim rečima, američka administracija se i ranije slično ponašala. Čekali su, dok je teror u jednoj zemlji sprovođen, i preuveličavali moći režima odgovornog za masovna ubistva, u situaciji kada bi svaka odlučna sila zaustavila njihovo varvarsko ponašanje.

Međutim, u slučaju Obamine administracije, tendencija da se čeka postala je zvanična politika – ili čizme na zemlji ili glava u pesku. Tamo gde bespilotne letelice i mornaričke Foke ne mogu da reše problem, mi okrećemo glavu i ostavljamo stvari kakve su bile, navodi Ajami.

Kako ističe saradnik Univerziteta "Stanford", Obama sigurno ne želi da upotrebi američku moć iz ere DŽordža Buša, ako ni zbog čega drugog onda zbog svih tereta koji sa tim dolaze. Ali, ako pogledamo sirijski problem, možda bi Obami bilo pametno da razmotri način na koji je Bil Klinton rešio krizu na Kosovu 1999. godine.

Slično kao i sadašnji američki predsednik, Bil Klinton nije želeo da ima veze sa Kosovom kada je 1999. godine izbio rat na tim prostorima. Podsećanja radi, Amerika je pritekla u pomoć u Bosni četiri godine pre toga.

Horor kroz koji je Bosna prošla trajao je 30 meseci. Priče su pričane o moći Srba, ali su oni relativno brzo i lako poraženi kada je Klinton odlučio da oslobodi moć NATO bombardera, ocenio je Ajami.

Ali srpski predsednik Slobodan Milošević nije tu stao. Bio je rešen da Kosovcima uskrati njihovu autonomiju. Leto 1998. godine bilo je užasno. Više od 300.000 kosovskih Albanaca bilo je prinuđeno da napusti svoje domove.

To je za Klintona bio još jedan ulazak u balkanski pakao. Dozvolio je vazdušnu kampanju NATO-a protiv Srba 23. marta 1999. godine. Dva dana kasnije, američki predsednik obratio se Amerikancima rečima da je budućnost Evrope na kocki i da je potrebno stati na put razbojnicima i ubicama koje prete da poremete mir.

Vazdušna kampanja koja je trajala 11 nedelja imala je više od 30.000 preleta i osakatila je Miloševićevu sposobnost da vodi rad protiv Kosovaca. Srpska ekonomska i vojna infrastruktura su uništene.

Podržavan od britanskog premijera Tonija Blera, Klinton je čak bio spreman da pošalje kopnene snage. Ali do toga nije došlo – nezavisno Kosovo je uspostavljeno osrednje jakom i ograničenom upotrebom američke moći.

Sve to urađeno je van sputavajućih okova Saveta bezbednosti UN. Nije bilo ni Rusa, a njihov tadašnji predsednik Boris Jeljcin bio je jedan od najvećih saveznika Vašingtona. Dva dana po okončanju neprijateljstava došlo je do, pomalo komičnog, ispoljavanja ruske moći.

Pedeset vozila sa 200 ruskih vojnika ušlo je na Kosovo iz Bosne i okupiralo prištinski aerodrom. Na kraju su bile uključene u međunarodne trupe stacionirane na Kosovu.

Dve nedelje nakon kraja borbi, više od 700.000 Kosovaca vratilo se svojim kućama. Klinton, koji će kasnije biti kritikovan za ostavljanje Ruande na cedilu, ponosno će o Kosovu pisati u svojoj autobiografiji 2004. godine.

"Spaljivanje sela i ubijanje nedužnih ljudi su prošlost. Znao sam da je pitanje vremena kada će i Milošević postati prošlost", rekao je Klinton.

U ovom sirijskom iskušenju Obama ima sličnu priliku da zaustavi "ubijanje nedužnih" u Homsu, Hami i Deri. Režim u Damasku živi na praznim pretnjama, ponestaje mu novca, oslanja se na vojsku, a mogao bi da bude srušen bez velike američke posvećenosti.

Mogli bi da priznamo Sirijski nacionalni savet kao legitimnu vlast u zemlji, nametnemo zonu zabranjenog leta, pomognemo obuku i snabdemo slobodnu sirijsku vojsku, podstaknemo Tursku da pruži veću podršku vojnim dezerterima i okupimo bogate arapske zemlje da finansiraju konflikt, ocenjuje Ajami.

Rizici, nesumnjivo, postoje. Ali trenutno samo trpimo sramotu od skretanja pogleda sa zločina u Siriji. Ako delamo sada, Obama bi, kada bude pisao svoje memoare, mogao da opravda ponašanje, a ako ništa drugo, bar da se potrudio da ispravi stvari, zaključio je Ajami.