Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Ko pali fitilj na bliskoistočnom buretu baruta
Savremeni svet

Ko pali fitilj na bliskoistočnom buretu baruta

PDF Štampa El. pošta
DŽozef Levi   
utorak, 13. novembar 2012.

Oružani sukobi u Siriji od marta 2011. godine odneli su preko 20 000 života. Promene koje je pokrenulo arapsko proleće poprimaju košmaran i opasan zaplet i to ne samo po Bliski istok veći po zemlje Balkana. Sukobi su ušli u novu opasnu fazu koja preti izbijanjem ratova između država. Umešanost Turske, blizina Irana koji ubrzano izgrađuje sopstvene nuklearne potencijale i tim povodom nervoza Izraela i SAD, sve to čini eksplozivni koktel koji preti da zapali Evropu i svet.

Na tom putu razbuktavanja sukoba prva stanica je Balkan i Srbija na kojoj se manje ili više prikriveno reflektuju sukobljeni interesi zaraćenih strana na Bliskom istoku. Ključnu ulogu u svim dosadašnjim zapletima na Bliskom istoku pa tako i u najnovijim zbivanjima ima Izrael. Tel Aviv ima ambivalentan odnos prema promenama koje je regionu donelo arapsko proleće. S jedne strane, prisutna je zabrinutost zbog nestanka bivših režima čije se ponašanje moglo predvideti i kontrolisati, a sa druge strane prisutna je makar prikrivena nada da će cunami promena zahvatiti Iran kojeg Izrael posmatra ako najveću pretnju po svoju bezbednost. O aktuelnim zbivanjima na uvek delikatnom i geostrateški važnom području Bliskog istoka za NSPM govori izraelski ambasador u Srbiji, njegova ekselencija DŽozef Levi.

Vaša ekselencijo, Izrael nije bio oduševljen počecima takozvanog arapskog proleća. Došlo je do promene nekih režima sa kojima je Izrael imao relativno dobre odnose, a na vlast su došli otvoreno antiizraelski elementi. To se ponajviše odnosi na Egipat gde su na demokratskim izborima pobedila radikalna Muslimanska braća. Kako vaša vlada gleda na te događaje koji su doveli do destabilizacije regiona i krvavih unutrašnjih sukoba?

Bili smo puni nade i očekivanja da će arapsko proleće doneti pluralizam, a pluralizam demokratiju koja po svojoj prirodi rađa potrebu da otvorite svoje srce ka susedima. Mi želimo da budemo deo Srednjeg istoka. Mi želimo da mlade generacije Arapa upoznaju Izrael po dobru i da okrenemo novu stranicu u odnosima na Bliskom istoku. Kako stvari sada stoje, region se ne kreće prema proleću već prema oluji i tami. Stare diktature i tiranije su zamenjene novim veoma zastrašujućim realnostima. Mi ne znamo u kom pravcu se Srednji istok kreće. Procenjujemo da još nije došao kraj turbulencijama.

Mi istinski želimo da imamo dobre odnose sa Egiptom, našim južnim susedom kao značajnim stubom stabilnosti srednjeg istoka. Bez Egipta nema stabilnosti u celom regionu. Pažljivo posmatramo razvoj događaja u Siriji, našem severnom susedu, i u Libanu. Bez mira na severu nema stabilnosti. Veoma smo zabrinuti zbog svake druge alternative miru u regionu. Naravno, najteži problem predstavlja Iran. Iran bi mogao izvući koristi od destabilizacije režima u regionu. Postoji velika suprotnost između onih koji žele da Bliski istok živi u pluralizmu, poštovanju slobodnih vrednosti i miru i onih koji arapske islamske nacije uvlače u ekstremizam, tamu i mržnju. Iran koji je vođa svih sila zla na Bliskom istoku, Iran sa svojim saveznicima poput Hamasa na južnoj granici u Gazi i Hezbolaha u Libanu je najveća pretnja ne samo za Izrael, već i za sve koji veruju u slobodu. Nalazimo se u vremenima krucijalnih promena za Srednji istok. Mi smo u pripravnosti i pažljivo pratimo razvoj događaja.

Svedoci smo da su u najvećem broju zemalja kroz koje je protutnjalo arapsko proleće na delu sukobi između Šiita i Sunita. Koju stranu Izrael vidi i priželjkuje kao pobednika?

Ja mislim da se frontovi dramatično menjaju na Srednjem istoku i da nije posredi sukob Šiita i Sunita već ekstremista protiv umerenijih struja. To je glavna tema.Tu se odlučuje u kom pravcu bliski istok ide. Vi ne morate da budete Sunit da bi bili umereni ili ekstremni i suprotno. Mi verujemo da oni koji su zabrinuti za budućnosti regiona moraju ujedniti snage u borbi protiv ekstremizma, pre svega protiv želje Irana da postane supersila utemljena na strahu, diktaturi nasilju i nuklearnim potencijalima. To je izuzetno opasno za zemlje Golfskog zaliva, od kojih su neke i same šitske,vrlo opasno po Irak koji je dominantno šitski, veoma riskantno za sunitski Egipat i za druge zemlje koje nisu arapske kao sto je sunitska Turska. Mi veruje da Iran treba da bude zaustavljen. Iran je opasnost kako za sebe tako i za susede i narvano za Izrael. Mi smo odlučni u nameri da Iran nikada ne razvije nuklearne potencijale. To je noćna mora za ceo regiono i za ceo slobodni svet.

Da li mislite da je arapsko proleće inicirano sa prevashodnim ciljem da se prelije preko granica Irana ili da se u najmanju ruku stvori neka vrsta sanitarnog kordona kao priprema za napad na Iran?

Ja ne spadam u one koji veruju u tako velike zavere. Mislim da je arapsko proleće samoniklo nastalo od sporadičnih pokreta koji su doveli do domino efekta. Počelo je u Tunisu i još uvek nije završeno. Zato mi pažljivo motrimo šta se događa. Bojim se da Iran ima koristi od ove nestabilne situacije u regionu jer mu se otvara prostor da se ubaci sa svojim otrovnim uticajem na mesta koja predstavljaju vakuum, tamo gde nema stabilnih režima, gde vladaju animoziteti između etničkih grupa. Oni, tj. Iranci su majstori destabilizacije i sada destabilizuju ceo region. Pogledajte šta rade u Libanu sa Hezbolahom koji je postao čudovište. Hezbolah u južnom Libanu je postao monstrum koji ugrožava čitavu libansku infrastrukturu. Čitavi delovi društva su užasnuti zbog odluka jedne organizacije koja je saveznik, baza za iransku agresiju. Pogledate šta se događa sa Hamasom u pojasu Gaze. Dakle, mi mislimo da arapsko proleće nije stiglo do svog kraja. Mi smo usred istorijskog događaja, veoma važne istorijske promene, raskrsnice za ceo Bliski istok i državu Izrael.

Naša izolacija, naša posebnost je sada od najveće važnosti i značaja. U poslednjih 65 godina mi smo jedina demokratska zemlja na ovom nemirnom mestu. Sada je naša pozitivna izolacija još vidljivija. Izrael je ostrvo stabilnosti u smislu demokratije pluralizma, parlamentarizma, ekonomije, poštovanja ljudskih prava. Zato nam je potrebna podrška prijatelja, uključujući Srbiju i Republiku Srpsku i sve druge koji su svesni opasnosti po zapadnu civilizaciju sa kojom se danas suočavamo.

Da li preti opasnost da sukobi eskaliraju u ratove među državama i preliju se na Balkan i Evropu. Da li će Izrael napasti Iran?

Mi ne razmišljamo o ratu. Mi samo želimo da sprečimo ratove i da sprečimo Iran da postane nuklearna sila. To je najveći košmar za sve. Mi želimo da donesemo mir regionu i svima pružamo ruku. Nudimo Egiptu najveću moguću cenu za mir, povlačenje sa Sinaja, ponudili smo Libanu mir, ponudili smo mir Jordanu i sredili sve teritorijalne nesuglasice sa Jordanom na najbolji mogući način 1994. Spremni smo da razmotrimo mirovne pregovore sa Palestincima, što je po nekima srž problema. Spremni smo da razgovaramo o budućnosti Palestinaca. Oni imaju potrebu da budu slobodni. Mi nismo protiv slobode za Palestince, mi nismo protiv Palestinske države koja će biti naš sused. Ali ako pažljivo slušate šta oni govore, videćete da je to upravo suprotno od onoga za šta se pretvaraju da je njihov stav. Oni žele da bude proglašena nezavisnost, ali odbijaju da priznaju Izrael. To je apsurd.

Ako ih pitate da li Izrael ima prava da bude slobodan kao jevrejska nacija, oni će iskoristiti sve moguće verbalne akrobacije i veštine kako bi izbegli direktan odgovor. To je zato što oni ne priznaju pravo Izraelu da postoji kao država jevrejske nacije. Po njihovom shvatanju Izrael bi trebalo da se u budućnosti promeni trako što bi se podelio u jednu čisto palestinsku i drugu polupalestinsku državu. To ne može biti dobra startna pozicija za buduće mirovne pregovore. Pri tome, oni žele da palestinske izbeglice dođu ne u deo države koji bi njima pripao, već u Izrael sa namerom da ga demografski destabilizuju.

Zato mi svima kažemo: Izrael je miroljubiva zemlja koja želi da živi u miru sa svima u regionu uključujući i Palestince. Mi nikada nismo bili pretnja za opstanak bilo koje zemlje. Pogledajte Iran. Mi se ne graničimo sa Iranom, nismo okupirali ni delić njihove teritorije, nikada nismo ugrozili njihov postojanje, nemamo ništa protiv njihove istorije, religije i njihovog mesta na svetskoj mapi. Oni su ti koji su odlučili da smo mi njihovi neprijatelji. To je vrlo opasno ponašanje. Iran ne samo da podržava Hezbolah i Hamas ne samo da negira holokaust, a već samo poricanje holokausta je greh, ne samo da krši ljudska prava ubijajući nevine žene i decu u svojoj zemlji, sada oni prave atomsko oružje u nameri da unište Izrael i da se bore protiv zapadne civilizacije. Oni koji podržavaju Iran moraju se nazvati kriminalcima.

Dakle, Izrael neće oklevati da napadne Iran ukoliko on nastavi da koristi aktuelnu nestabilnost u regionu da bi napravio nuklearno oružje.

Nećemo oklevati da preduzmemo sve što je potrebno da bismo se odbranili. Odlučni smo da ne dozvolimo nikome da ugrozi naše postojanje. Mi smo mnogo naučili od naše prošlosti. Vratili smo se u naš zavičaj u Izrael u nameri da budemo bezbedni, suvereni i slobodni. Ako neko ugrozi naš suverenitet, bezbednost i slobodu, moraćemo da se branimo. Mi nemamo ambicija da napadnemo bilo koga. Naša želja je da sprečimo rat. Zato pozivamo međunarodnu zajednicu da spreči Iran u njegovom ludilu pre nego što bude prekasno.

Razgovor vodio Rade Ivković