Savremeni svet | |||
Kako je Tramp izdao svoje birače |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 21. jul 2025. | |
Nije neuobičajeno da neki političar, nakon što je izabran za neku funkciju, zaboravi sve ono što je pričao i obećavao u kampanji i počne da realizuje sasvim drugačiju političku platformu. Kod nas na Balkanu to je čak postalo zakonomerno pravilo po kome političari dolaze na vlast kao tvrdi nacionalisti i suverenisti i onda naprasno postaju globalisti i zagovornici zapadnih NATO agenti i sveopšteg briselskog statusa kvo. Igranje po pravilima zakulisnih, moćnih krugova, kako spoljnih tako i unutrašnjih, kao i delovanje "sivih eminencija" koje su instalirane u svakom sistemu vrlo često dovedu do toga da se najbolje namere kandidata na kraju pretvore u popločavanje puta do pakla korupcije i nezakonitosti. Ipak, čak i oni koji imaju poslovično ciničan odnos prema politici i vlasti, morali su da budu barem donekle iznenađeni velikim zaokretom koji je Donald Tramp napravio otkako je u januaru po drugi put postao predsednik SAD. Sadašnji predsednik SAD Donald Tramp, njegova tadašnja devojka Melanija Knavs, DŽefri Epstin i Gislejn Maksvel u Mar-a-Lagu u februaru 2000. godine
Za samo šest meseci, Tramp je pogazio gotovo sva svoja ključna predizborna obećanja i razočarao brojne pristalice njegovog MAGA pokreta. Zalagao se za mir na Bliskom istoku i Ukrajini, a već je stigao da učestvuje u izraelskom vazdušnom napadu na Iran i da ponovo počne sa isporukom oružja kijevskom režimu. Obećavao je ogroman pad cena i poboljšanje standarda američkim građanima, ali njegove sulude i proizvoljne tarife učinile su da većina esencijalnh proizvoda i životnih namirnica poskupi, dok je bliskoistočno zaoštravanje dovelo do daljeg rasta cena benzina na pumpama. Najavljivao je drastično rezanje prekomernog trošenja na saveznom nivou i smanjenje deficita u američkom budžetu, a onda je dao na usvajanje "veliki, lepi" zakon o oporezivanju koji će, po nekim fiskalnim računicama, u narednih deset godina dovesti do povećanja nacionalnog duga od tri do četiri biliona. Kao najveća Trampova izdaja ipak se mora izdvojiti činjenica da je njegova administracija počela da negira samo postojanje ozloglašene Epstinove liste, kao i tvrdnji da ima bilo čega sumnjivog u zatvorskom samoubistvu osramoćenog milijardera i osuđenog pedofila DŽefrija Epstina.
Utvrđivanje istine u vezi sa delovanjem Epstina i pedofiskim krugovima oko njega bilo je, uz borbu protiv vouk ideologije u kulturi, jedno od ključnih obećanja Trampove kampanje pred predsedničke izbore. To je svakako bila jedna od dominantnih tema u protrampovskim podkastima kod Takera Karlsona, DŽoa Rogana i drugih vodećih konzervativnih influensera, gde je stvoren konsenzus da su zvaničnici Demokratske stranke, a pre svega krugovi bliski porodici Klinton, bili ti koji su sprečavali da puna istina o Epstinu izađe na videlo. Zbog činjenice da je Epstin uhapšen za vreme Trampovog prvog mandata, gajila se nada da bi Trampova nova administracija mogla konačno do rasvetli sve činjenice u vezi sa ovom aferom koja podriva same temelje demokratije i poverenja u državne institucije u SAD. Fotografija Donalda Trampa i DŽefrija Epstina u parku u Los Anđelesu, postavljena u junu 2025. Brojne teorije zavere, čiji je zajednički imenitelj tvrdnja da su DŽefri Epstin i njegova družbenica i pomagačica Gilejn Maksvel zapravo bili agenti Mosada, do srži su uzdrmale veru prosečnih Amerikanaca u prave namere političkih elita i sam koncept pravde u Americi. Ideja da bi neka strana država i njena obaveštajna služba mogla da, preko seksualnih ucena i snimljenih inkriminišućih činova, drži u pokornosti najmoćnije i najbogatije ljude u SAD i da na taj način kontroliše spoljnu politiku najveće svetske sile potpuno je nekompatibilna sa Trampovom proklamovanom vizijom Amerike koja ponovo postaje velika.
Objavljivanje "Epstinove liste", odnosno imena svih onih bogatih, moćnih i slavnih ljudi koji su učestvovali u orgijama sa maloletnicama po Epstinovom ostrvu i koji su zbog toga možda bili predmet ucena, postalo je prvorazredno političko pitanje bez čijeg razrešenja se ne može obnoviti poverenje u politički sistem. Činjenica da se, nakon Trampovog dolaska na vlast, dogodilo još jedno izrazito sumnjivo samoubistvo (Viktorija DŽufre), i to baš osobe koja je, kao žrtva, prva pokrenula privatnu tužbu protiv princa Endrua, Epstina i Maksvelove za silovanje i seksualnih trafiking, a zahvaljujući čemu je svetska javnost uopšte i saznala za postojanje "Epstinove liste", moglo se protumačiti kao najava daljih zataškavanja i uklanjanja dokaza i nezgodnih svedoka. Dodatno ulje na vatru dolio je Ilon Mask kada je početkom juna na svom Eks nalogu optužio Trampa da ne objavljuje Eptinovu listu jer se i sam nalazi na njoj. Iako je Mask kasnije obrisao ove objave, pravdajući se da je preterao zbog umora, javnost je opravdano bila uznemirena jer Mask nije bilo ko, već se radi o ultimativnom insajderu, zvanično najbogatijem čoveku na svetu i bivšem Trampovom bliskom saradniku i prijatelju.
Narodno nezadovoljstvo eksplodiralo je konačno prošle nedelje kada su, u zajedničkom saopštenju, FBI i Ministarstvo pravde objavili da su, nakon iscrpne istrage, utvrdili da ne postoji nikakva inkriminišuća lista Epstinovih klijenata, kao i da ne postoje bilo kakvi kredibilni dokazi koji sugerišu da je Epstin ucenjivao istaknute pojedince koristeći se snimcima seksualnih odnosa. Takođe, objavljeno je da ne postoji ništa što bi ukazivalo na to da Epstin nije izvršio samoubistvo u svojoj ćeliji, a Ministarstvo pravde je čak, kao dokaz i potvrdu svojih tvrdnji, objavilo deset sati snimka sa kamera ispred Epstinove ćelije, na kome se navodno vidi da niko ne ulazi i ne izlazi iz ćelije. Radi se o snimcima koji nisu ranije objavljivani, a koje je 2019-te pregledao tadašnji ministar pravde Vilijam Bar i utvrdio da na njima nema ništa sporno. Međutim, nakon forenzičke analize video fajlova utvrđeno je da je su oni digitalno modifikovani "Adobe Premijer Pro" programom, kao i da nedostaje preko minut snimka, i to u vremenu između 23 časa i 59 minuta i ponoći, baš u vreme kada je prema izveštajima sudskih veštaka nastupila Epstinova smrt. Problem je i to što su direktor i zamenik direktora FBI Kaš Patel i Den Bondino, kao i ministarka pravde Pem Bondi, u više navrata ranije govorili da lista postoji, da je imaju na stolu i da će sukcesivno, u više faza, objavljivati podatke o nepočinstvima umešanih aktera. Tramp je takođe u više prilika tokom kampanje govorio o postojanju liste, kao i o namerama da je objavi kada dođe na vlast. Umesto da umiri javnost, ovaj fijasko sa negiranjem postojanja Epstinove liste samo je dodatno "zakucao" ubeđenje najšire javnosti da tu nisu čista posla i razjario ljude koji su glasali za Trampa, očekujući da on "isuši pedofilsku močvaru" i da prodrma "osinje gnezdo" Mosadovih operacija u Americi. Teško je ovaj nagli zaokret posmatrati na bilo koji drugi način osim kao neprijatnu i indirektnu potvrdu da je sam Tramp ili neki od njemu bliskih ljudi predmet istrage oko Epstinove liste, kao i da nema prepreka za duge pipke Mosada u svim granama američke vlasti.
Posebno je uzemirujuće to što je u isto vreme stigla i vest da je reper Pi Didi, za koga se takođe šaputalo da, stvaranjem ucenjivačke mreže, radi za Mosad i izraelski lobi, oslobođen najtežih optužbi za seks trafiking, čime se poslala nedvosmislena poruka da izgleda da zaista ima nedodirljivih u Americi i da zakon nije isti za sve građane. Istraživanja javnog mnjenja već pokazuju ogroman pad poverenja konzervativnih birača u Trampa, a Stiv Benon, bivši Trampov savetnik i poznati desničarski influenser, upozorio je da bi Republikanska partija mogla na sledećim izborima izgubiti od 35 do 40 mesta u Predstavničkom domu ako se ne opameti i ne objavi sve dokumente vezane za Epstina. Čini se da je Amerika spremna da oprosti Trampu ako ne donese mir na Bliski istok i u Ukrajinu, ali da će teško preći preko iznenada stvorene percepcije da njegova administracija štiti pedofile. |