Savremeni svet | |||
Budućnost tandema Putin-Medvedev i resetovanje ruskog resetovanja |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 23. novembar 2011. | |
(The National Interest, 17. 11. 2011)
Budućnost resetovanja odnosa između SAD i Rusije i ograničene, ali ipak vredne saradnje koja je nastala između Moskve i Vašingtona oko pitanja Irana i Avganistana, umnogome zavisi od izbora sledeće godine, i u Sjedinjenim Državama i u Rusiji. Još uvek ne možemo biti sasvim sigurni da li je lično prijateljstvo između Baraka Obame i Dmitrija Medvedeva izrodilo i nekakvu stvarnu institucionalnu vezu između dve sile. Za razliku od odnosa koje Moskva ima sa drugim velikim demokratijama kao što su Indija i Nemačka – gde promene u vladi nisu omele bilateralne odnose – nije jasno da li će, ako bi predsednik Obama bio smenjen januara 2013, njegov republikanski naslednik ostati opredeljen za resetovanje. A čak i ako se Obama vrati u Belu kuću u drugom mandatu, on nema jaku vezu sa Vladimirom Putinom, premijerom koji je čini se već viđen za treći mandat na mestu predsednika Rusije. Odnosi između Putina i Obame su bukvalno ledeni još od prve Obamine posete Moskvi, i njegovog pokušaja da Putina definiše kao proizvod "loše stare prošlosti", dok je Medvedeva pozdravio kao "talas budućnosti".
Stoga će ključni indikator budućnosti američko-ruskih odnosa biti politička sudbina Medvedeva. Na konferenciji Jedinstvene Rusije na kojoj je Putin prihvatio da se vrati u predsedničku stolicu, on je najavio da će se "tandem" nastaviti, iako u drugačijem obliku, sa Medvedevim koji će postati premijer. Ali, ostaje da se vidi, prvo, da li će Medvedev uopšte završiti kao premijer (prema nekim spekulacijama blagoslov da formira novu vladu posle predsedničkih izbora 2012. može dobiti i bivši ministar finansija Aleksej Kudrin), i drugo, da li bi Medvedev nasledio sva ona proširena ovlašćenja koja su delegirana na premijera kada je Putin preuzeo taj položaj. Konkretno, ostaje neizvesno da li bi premijer zadržao autonomno vođenje politike, bio u mogućnosti da nadgleda neke aspekte spoljne i odbrambene politike, i imao "politički veto".
Još od kad je 1993. godine Boris Jeljcin precrtao mesto potpredsednika u ruskom ustavu, nije bilo jasnog "broja dva" u ruskom sistemu. Imajući u vidu dinamiku tandema, Putin nikada neće biti nepobitno podređen Medvedevu. Ali ukoliko bi Putinov povratak u 2012. godini predstavljao napor da se "restartuje" ruski politički sistem, on bi imao priliku da zadržavanjem Medvedeva preoblikuje poziciju premijera koji onda više ne bi bio prosti "svakodnevni" operater ruske vlasti, već neko ko bi bio pravi zamenik. Ukoliko bi se to dogodilo, mogli bi da budu sačuvani neki od dobitaka iz poslednjih godina. Ne samo to, ukoliko bi Medvedev postao moćan premijer, predsednička komisija koju je osnovao sa Obamom mogla bi biti transformisana u telo kojim kopredsedava premijer, čime bi Medvedev postao glavni sagovornik Vašingtona. Konvencionalna pamet nas je uvek učila da bi Putinov povratak u Kremlj predstavljao prepreku Obaminoj administraciji. Ali ukoliko Medvedev završi kao potvrđen i vlastan zamenik, to bi onda mogla biti odlučujuća svetla strana čitave stvari. Nikolas K. Gvozdev je saradnik-urednik u The National Interest i profesor studija nacionalne bezbednosti na U.S. Naval War College. Stavovi izraženi u članku su u potpunosti njegovi. (Prevod: NSPM) |