Početna strana > Rubrike > Savremeni svet > Američki agenti se izruguju ruskom zakonu o NVO
Savremeni svet

Američki agenti se izruguju ruskom zakonu o NVO

PDF Štampa El. pošta
Toni Kartaluči   
nedelja, 05. avgust 2012.

(Global riserč, 15. 7. 2012)

Imperija koja želi da potajno savlada državu koju je naciljala bi to idealno trebalo da čini uz pomoć nekog opozicionog pokreta čije su sve veze sa stranim sponzorima potpuno zakukuljene. Tako se to i radilo vekovima u slučaju Britanske imperije, a i sada pod njenom reinkarnacijom – angloameričkom “globalizacijom“. Opozicione grupe pod vođstvom agenata koji zastupaju strane interese su vekovima koristile dobronamerno-naivne sledbenike za izvršavanje planova, ne u interesu tih naivčina, nego u službi ostvarivanja stranih interesa.

Međutim, u informacionoj eri postajalo je sve lakše da se takve veze razotkrivaju. Kako istinski nezavisni mediji globalno narastaju i izlaze ispod senke državne propagande, rastu i sposobnosti da se sve veći segmenti javnosti obaveštavaju o tim oprobanim geopolitičkim manipulacijama i zavaravanjima javnosti.

U stvari, alternativni mediji su postali toliko efikasni da se sada nalazimo na ivici potpunog rušenja sistema imperijalnih prevara i trikova. Da je Rusija u prošlosti pokušala da donese novi zakon koji propisuje da nevladine organizacije (NVO) koje su finansirane iz inostranstva moraju da obelodane svoje finansiranje i svoje strane sponzore na svim svojim internet-sajtovima i na svim svojim štampanim materijalima koje dele, i da se registruju kao “NVO koja funkcioniše kao strani agent“, zapadne tvrdnje da je to “ograničavanje/ometanje Interneta i aktivista“ jedva da bi izazvale neke suprotne reakcije, i ta tvrdnja o takozvanoj “nepravednosti“ ovog zakona bi preovladala u shvatanjima javnosti.

Međutim, danas, kada “Los Anđeles tajms“ pokušava da izvrši spinovanje tog novog ruskog zakona – kao što je i učinio u članku koji je doslovno ovako naslovljen: „Ruski Donji dom je odobrio obuzdavanje interneta, medija i aktivista“, mora se istaći samo to da taj novi zakon u suštini zahteva onakvu istu transparentnost koju baš te – takozvane NVO “retorički“ zahtevaju u svojim naporima i u ime “otvorenijeg“ društva potkopavaju Rusiju.

“Los Anđeles Tajms“, u stvari svojim člankom i pokazuje koliko je bilo neophodno donošenje ovog novog zakona. Posle njegove tvrdnje da su “zakoni koje donosi Državna duma Rusije najnoviji pokušaj da se skrši otpor vladavini predsednika Vladimira Putina“, Tajms nastavlja navodom protesta Moskovske helsinške grupe (MHG) protiv toga zakona, potpuno prećutkujući da je MHG direktan primalac novca od američkog Stejt departmenta preko njegovog fonda [the National Endowment for Democracy (NED)]. Umesto toga, list samo kaže da MHG dobija “grantove iz inostranstva“. Sa svoje strane – NED prećutkuje da javnost obavesti o korporativno-finansijerskim interesima, a ne o interesima za ljudska prava ili “demokratiju“ koji su zastupljeni u njegovom odboru direktora.

Takvo zavaravanje i namerno mutno iskrivljavanje je omogućilo NED-u i ogromnoj masi takozvanih NVO koje on “neguje“ ne samo da potkopava Rusiju, nego i države širom sveta, da zavarava ljude dobrih namera da se pridruže njegovim pokretima i da tako služe njegovim gnusnim, skrivenim interesima. Kada bi ljudi znali da se opozicija predsedniku Rusije Vladimiru Putinu sastoji od organizacija koje su u potpunosti finansirane, upravljane iz SAD, i čiji rukovodioci često putuju u SAD na sastanke u Stejt departmentu, onda bi mogli i shvatiti da su antiputinovske demonstracije znatno manje, a i da su planovi Zapada za ostvarivanje globalne hegemonije dosta slabiji.

NVO, koje navodno zastupaju i brane slobodu, demokratiju i – iznad svega transparentnost, i izruguju se novom zakonu kao “prezrenju dostojnom, odvratnom“, kao što to čini Ljudmila Aleksejeva iz MHG-a, i to zakonu koji nalaže NVO da se drže onih istih standarda koje i sami zahtevaju od ruske vlade, time ogolićuju sopstvene otrovne dvostruke standarde. Takve iracionalne i hipokritičke reakcije ne samo da potkopavaju te maske finansirane iz SAD – kao što je MHG, nego i one potpuno legitimne NVO koje istinski rade za te proklamovane ideale – i to rade za ruske, a ne za interese stranaca.

MHG Aleksejeve nije usamljena. Naširoko je razglašavano tokom izbora u Rusiji da je ruska vlada istakla i kaznila “nezavisnog posmatrača izbora“ GOLOS koji je pokušavao da stavi pod znak pitanja legitimnost pobede Putina i njegove stranke. Međutim, taj GOLOS nije ni u kom pogledu nezavisan – i njega u potpunosti finansira i njime rukovodi američki Stejt department – a njegova Ljilja Šibanova – jedan je od nekoliko “opozicionih“ lidera , zabeležena kako se gura da uđe u američku ambasadu u Moskvi početkom ove godine.

“Strategija 31“, Aleksej Navaljni, Vladimir Rižkov, Boris Njemcov i Ilja Jašin takođe primaju subsidije i izdržavani su, ili su članovi Volstritsko-Londonske korporativno-finansijerske elite koja se upinje da potkopa, zbaci i preuredi Rusiju shodno planovima svojih sponzora – planovima čija je pretpremijera već viđena tokom vladavine oligarha tokom 1990-ih godina.

Ono što je Rusija uradila je bilo to da je iskoristila nastajanje sve svesnije publike koja je sada sposobna da shvati da mere protiv onih maskarada i fasada koje koristi američki Stejt department ne moraju da znače da su te mere uperene protiv legitimnog aktivizma – i to naročito onda kada Rusija preduzima mere da i sama stvori i širi sopstvene institucije radi održavanja pravedne ravnoteže moći širom svoga društva.

Pipci američkog Stejt departmenta sežu i daleko van Moskve. Egipat se isto tako hrvao sa tim neželjenim stranim uticajem, a i on je preduzeo mere protiv prevara maskiranih kao “NVO“ koje finansiraju stranci i podržavaju SAD.

U Maleziji imate Bersih (Bersih), u Tajlandu Prahtaj (Prachatai), a u Mijanmaru (koji još uvek britanska kolonijalna nomenklatura naziva “Burma“) - e, tamo imate Aung San Su Ki (Aung San Suu Kyi) i celu njenu političku partiju koja je od vrha do dna kreacija Volstritskih i londonskih fondacija finasiranih od strane korporacija i njihovih vlada.

Edukacija javnosti, uz propisivanje da NVO-i moraju i sami da upražnjavaju onakvu istu transparentnost i otvorenost koju zahtevaju od vlade je osnovni, ali samo prvi korak. Mora se takođe razmotriti i uvođenje zakonom teških kazni i sudskih optužbi za prevaru ili zavođenje za NVO koje namerno varaju i zamagljuju izvore svojih finansiranja i svoje programe, ili se lažno predstavljaju javnosti.

Lokalni aktivisti koji se ne zapažaju od senke ovih podlih, iz inostranstva finansiranih “NVO“ moraju i sami da nađu načina ne samo da održe svoju nezavisnost, nego i da otkrivaju tu kompromitovanu i subverzivnu prirodu onih organizacija finansiranih iz inostranstva. Primamljivost velikih, beskonačnih svota novca, izmišljenih i lažnih pohvala i nagrada, prilika da se opšti sa čuvenim ličnostima i drugim “vrlo važnim - VIP“ osobama je vrlo uspešno korišćena da se kompromituju i privuku inače sasvim dobronamerni ljudi i da se njihovi napori i rad usmere daleko od zaista progresivnih – nego baš u pravcu ostvarenja lažno progresivnih inostranih planova.

Presedan koji je Rusija pružila ovim zakonom treba da bude prihvaćen od strane istinskih aktivista, koji zaista žele da sprovode otvorenost i transparentnost stvari koje i sami propovedaju; više je nego jasno da su oni koji imaju nešto da skrivaju – tj. oni sa podlom inostranom podrškom već osudili taj zakon. Činjenica da je Rusija ne samo u stanju da uvede taj zakon usmeren ka transparentnosti NVO finansiranih i podržavanih iz inostranstva, nego i da protesti protiv njega od strane korporativno-finansijerske medijske mašinerije tako šuplje zvuče, već i sama po sebi dokazuje da je u društvu došlo do pomeranja gledišta i da javnost sada polako počinje da shvata kako moćnici manipulišu i varaju, ali – iznad svega i kako su ti “moćnici“ nemoćni bez nas i naše vere u njih.

Sa engleskog posrbio Vasilije Kleftakis