Slučaj Nikolaidis i priključenija

Andrej Nikolaidis: Šminkanje političkog monstruma

(Analitika, 13.1.2012)

U Verhoevenovom (briljantnom) filmu Starship Troopers postoji scena u kojoj, na tvrdnju učenika da „nasilje nikada nije riješilo ništa“, učitelj odgovara: „Reci to stanovnicima Hirošime i Nagasakija“.

Tako na tvrdnju da Republika Srpska nema budućnost, jer je nastala na genocidu, mora se odgovoriti: recite to američkim Indijancima.

 Spomenici civilizacije: Tim prije što veliko Drugo kojem se zagovornici teze o „moralnoj nemogućnosti“ opstanka Republike Srpske obraćaju, to veliko Drugo od kojega očekuju da u ime etičkih principa ukine na-genocidu-utemeljeno (Zapad, dakle) svoju moć duguje, između ostalog, ako ne i prije svega, neprekidnom nizu zločina.

Kako je to primijetio još Valter Benjamin, svaki spomenik kulture ujedno je i spomenik barbarstva. Svaka piramida značila je brutalnu eksploataciju hiljada ljudi koji su je zidali.

Svaki toranj Pariza podignut je na kostima francuskih vojnika koji su otimali blago potrebno za njihovu izgradnju, kao i onih neprijateljskih, koji su ih u tome pokušali spriječiti. Da li bi španske katedrale bile tako monumentalne, a njujorški skyscraperi (skajskreperi – neboderi) tako nadrkani da u obje Amerike najprije nije izvršen genocid, potom pljačka, zatim ideološko peglanje i fejslifting (plastična operacija lica) monstruma, sve dok zločin nije postao konstitutivan, samopodrazumijevajući i, konačno, nedodirljiv?

Civilizacije počivaju na barbarstvu: mir i blagostanje u centru znači pakao za one na periferiji i van granica civilizacije. Otud je civilizacija, sa uređenom državom kao jednim od vrhunskih postignuća, totalna instrumentalizacija hipokrizije. Da ne bih bio pogrešno shvaćen: ja nisam ni za kakav povratak „u prirodno stanje“, nikakvo uspostavljanje „pokidanih veza između čovjeka i prirode“. Samo to ne! Moj problem sa našom civilizacijom je u tome što u njoj ima previše prirode. Republika Srpska, hoću reći, nije nikakva neprirodna tvorevina: nažalost, vrlo je prirodna, kao i način na koji je stvorena. Utoliko je i odvratnija.

Prisjetimo se ovdje kako su lešinari koji su kružili nad truplom Jugoslavije tu državu nazivali neprirodnom tvorevinom. Ona je to i bila. Upravo u tome je i bila njena veličina. Kao što je i veličina komunističkog projekta upravo u tome što je, za razliku od kapitalizma, posve neprirodan.

Etika političkog zločina: Šta bi u BiH slučaju bio istinski civlizacijski iskorak? Očito da globalne, naddržavne i nadnacionalne institucije pravdu pretpostave pragmi, etiku koristi, pa sprovedu ukidanje, ako je potrebno i nasilno, Republike Srpske.

Bez brige, slavljenici, to se neće desiti. Tu granicu zapadna civilizacija neće preći. U tom smislu je tačna tvrdnja koju vole ponavljati srpski lideri: da su oni nepriznati i nevoljeni graničari zapada, oni koji civilizaciju brane od divljih hordi sa istoka. Oni, kao i hrvatski desničari, sebe vole nazivati predziđem hrišćanstva. Gotovo da je tako – s tim što se u Republici Srpskoj ne brani hrišćanstvo, nego hipokrizija i zločin kao temelj zapadne civilizacije.

Civilizacijski iskorak bio bi i da je Bole upotrijebio dinamit i puške koje je sakrio u dvorani u kojoj su glavari, duhovnici i umjetnici proslavljali dvadesetogodišnjicu postojanja RS. Da je Bole, recimo, nezadovoljni radnik, koji je shvatio da su nacionalni i vjerski antagonizmi samo maska pod kojom elita skriva temeljni antagonizam svakog društva, onaj klasni. Da je Bole, recimo, rekao: jesam Srbin, ali sam i radnik, stoga ću u zrak dići one koji su me opljačkali – ne bi li to bio civilizacijski iskorak? Bila bi to, još, i poetska pravda.

Ali to je, avaj, razlika između fikcije i stvarnosti: fikcija, naime, za razliku od stvarnosti, ima smisla. Ovako, Boletu će suditi za poetsku pravdu u pokušaju.

Pakleni stroj: Moj prijatelj Enver Kazaz je na e-Novinama objavio izvrstan tekst o ideološkom stroju čiji je zadatak da pripremi teren za buduće proglašenje nezavisnosti Republike Srpske. Njegovom tekstu imam dodati sljedeće: za volanom stroja danas je Dodik, juče je bio Rašo, sutra će biti neko drugi.

Stroj je, međutim, sklopljen i programiran u Beogradu, odakle se njime i upravlja. Republika Srpska nikada nije bila, niti će to biti, autonomni projekat bosanskih Srba. Ona je dio projekta srpske nacionalističke elite, koja je živa, zdrava, nerazmontirana, na vlasti i više nego operativna – u punom pogonu, dapače.

Paralelno sa ideološkim inženjeringom legitimizacije RS, koji je opisao Kazaz, odvija se brutalna delegitimizacija crnogorske nezavisnosti, koja se još od predreferendumskog vremena tretira kao kriminalni projekt kriminalne oligarhije. Pa stoga sa crnogorskom nezavisnošću treba učiniti ono što se i inače čini sa imovinom stečenom kriminalom: oduzeti je.

Političke paralele: Smatrati genocid legitimnim načinom za stvaranje jedne države, a istovremeno imati pritužbe na ulogu šverca cigareta u stvaranju druge – to je cinizam impresivnih razmjera. Tim prije što nezavisna Crna Gora nije švercerski ni tajkunski, nego projekat antiratne, prozapadne manjine crnogorskog društva.

Da još jednom ponovim očigledno: delegitimizacija crnogorske nezavisnosti, kao ni legitimizacija nezavisnosti Republike Srpske, nisu mogući bez aktivne i sveobuhvatne uloge Beograda.

U Crnoj Gori je dodatan problem to što Beograd instrumentalizuje pitanje korupcije, a vlast uzvraća igrom na oštrici noža: tako što, da bi izbjegla bolne antikoruptivne akcije, instrumentalizuje imperijalnu politiku Beograda. Zagovornici teze o korupciji negiraju pritisak Beograda, zagovaraju pomirenje sa četnicima, paktiraju sa Amfilohijem, dok zagovornici teze o pritisku Beograda minimiziraju pitanje korupcije.

Kao i obično, nije ili-ili, nego i-i: naravno da je problem korupcija i naravno da Beograd destabilizuje. Kada bi Podgorica smanjila pljačku i pohapsila tajkunsku đubrad, pritisak Beograda time ne bi postao slabiji, ali bi svakako bio manje efikasan.

Budući da, sa jedne strane, u Njujorku Balkana, stoji jasan, precizan projekat i odlučnost, a sa druge, i u Crnoj Gori i u Bosni, konfuzija, korupcija i slabost elita, sva je prilika da će se pokazati da Dobrica Ćosić, opet, nije bio u pravu: Srbi bi ovoga puta u miru mogli dobiti ono što su izgubili u ratu.

Marko Vešović: Nikolaidis me preduhitrio, oteo mi riječi iz usta

(E-novine, 16.01.2012)

Od trenutka kad u e-Novinama iziđe moje priopćenje, Marka Vešovića treba smatrati koautorom ovog odlomka, što znači da sam spreman, ako Andrej bude uhapšen zbog terorizma, da se Dodikovim organima, nadležnim za tu rabotu, dobrovoljno predam zbog MIŠLjENjA koje je, da je sreće, trebalo Marko Darinkin lično da napiše i potpiše, ali me moj mladi, iznimno daroviti kolega po peru preduhitrio. Oteo mi ove riječi iz usta.

Bio sam kolumnista, više ne znam tačno koliko vremena, ali neću slagati ako kažem godinama, u sarajevskom listu Start koji je, uz moje tekstove, redovno objavljivao molitvu koju citiram po sjećanju: “Da sam vjernik, svako jutro bi se ovako molio: Bože, ukini Republiku Srpsku. Ne dozvoli da barbarstvo, zločin i etničko čišćenje budu trajno nagrađeni".

Stoga nije čudo što sam uživao u blistavom tekstu koji je Andrej Nikolaidis 11. januara 2012. godine objavio u e-Novinama, pod naslovom “Šta je ostalo od velike Srbije“. U svom tekstu Nikolaidis je briljantno prikazao čudovište stvoreno “nožem, žicom i Serebrenicom“.

Ali ovaj put ne mogu ostati samo na pohvali piscu, nego moram otići korak dalje: potpisujem svaku riječ u ovom odlomku - zbog kojeg je Nemanja Kusturica Nikolaidisa nazvao “podgoričkim talibanom“, a teroristom ga proglasilii četnički list Dan, kabinet Boris Tadića, Milorad Dodik i Koča Pavlović, koga odmila zovu Koka, a inače je portparol Nebojše Medojevića, zvanog Medo Zemunac:

“Šta bi u BiH slučaju bio istinski civlizacijski iskorak? Očito da globalne, naddržavne i nadnacionalne institucije pravdu pretpostave pragmi, etiku koristi, pa sprovedu ukidanje, ako je potrebno i nasilno, Republike Srpske.

Bez brige, slavljenici, to se neće desiti. Tu granicu zapadna civilizacija neće preći. U tom smislu je tačna tvrdnja koju vole ponavljati srpski lideri: da su oni nepriznati i nevoljeni graničari zapada, oni koji civilizaciju brane od divljih hordi sa istoka. Oni, kao i hrvatski desničari, sebe vole nazivati predziđem hrišćanstva. Gotovo da je tako – s tim što se u Republici Srpskoj ne brani hrišćanstvo, nego hipokrizija i zločin kao temelj zapadne civilizacije.

Civilizacijski iskorak bio bi i da je Bole upotrijebio dinamit i puške koje je sakrio u dvorani u kojoj su glavari, duhovnici i umjetnici proslavljali dvadesetogodišnjicu postojanja RS. Da je Bole, recimo, nezadovoljni radnik, koji je shvatio da su nacionalni i vjerski antagonizmi samo maska pod kojom elita skriva temeljni antagonizam svakog društva, onaj klasni. Da je Bole, recimo, rekao: jesam Srbin, ali sam i radnik, stoga ću u zrak dići one koji su me opljačkali – ne bi li to bio civilizacijski iskorak? Bila bi to, još, i poetska pravda.

Ali to je, avaj, razlika između fikcije i stvarnosti: fikcija, naime, za razliku od stvarnosti, ima smisla. Ovako, Boletu će suditi za poetsku pravdu u pokušaju“.

Dakle, od trenutka kad u e-Novinama iziđe moje priopćenje, Marka Vešovića treba smatrati koautorom ovog odlomka, što znači da sam spreman, ako Andrej bude uhapšen zbog terorizma, da se Dodikovim organima, nadležnim za tu rabotu, dobrovoljno predam zbog MIŠLjENjA koje je, da je sreće, trebalo Marko Darinkin lično da napiše i potpiše, ali me moj mladi, iznimno daroviti kolega po peru preduhitrio. Oteo mi ove riječi iz usta.

Šeki Radončić: Vrijeđanje genocidne tvorevine

(E-novine, 16.01.2012)

Andrej neće biti uhapšen niti smijenjen, srboljubljivi Koča Pavlović će biti upamćen kao prsli političar koji je tražio hapšenje velikog pisca jer je napisao da je Republika Srpska genocidna tvorevina, Emir Kusturica će se zajebati, jer ovo više nije Crna Gora gdje su se presude protiv Andreja donosile na mig Slobinog reditelja, a Šeki Radončić i Emir Hadžihafizbegović organizovali regionalno prikupljanje novca kako bi ponizili i takvog Kusturicu i takav režim

Kada se voda zamuti treba se, kažu, vratiti izvoru: Andrej Nikolaidis je svoj sjajan tekst prvo objavio u beogradskim e-Novinama, 11. januara ove godine. I na njega nisu reagovali ni Boris Tadić ni Emir Kusturica. Sljedećeg dana ga objavio bosanski portal Žurnal. Nije se glasnuo ni Milorad Dodik. Na podgoričkom portalu Analitika tekst je objavljen dva dana kasnije. A tek onda je iz srpske Sparte krenuo cunami. U ime svekolikog srpstva Srboljub Koča Pavlović optužio je Andreja za terorizam.

Da se ne lažemo: portparol Grupe za Promjene Koča Pavlović, zatražio je hitno hapšenje pisca Andreja Nikolaidisa ne zbog njegovog navodnog terorizma, nego zbog njegovog mišljenja da je Republika Srpska genocidna tvorevina, s kojim sam apsolutno saglasan. Podsjetiću, Savez logoraša Republike Srpske je 27. oktobra 2010. godine najavio tužbu protiv Šekija Radončića „zbog iznošenja neistina u programu BHT-a“, pored ostalih, da je „RS genocidna tvorevina nastala na politici krvi i tla“. Još nisam dobio poziv za sud, ali ću se na suđenju pozvati na meritorno mišljenje sjajnog pisca i antifašiste Andreja Nikolaidisa.

Nije prvi put da Koča Pavlović poziva na hapšenje novinara i pisaca. Podsjetiću: sa pobratimom Esadom Kočanom i Milanom Popovićem, četnik Koča Pavlović je 10. juna prošle godine od „međunarodne javnosti, MUP-a i Vrhovnog državnog tužilaštva“ zatražio je da uhapse Šekija Radončića jer im je „slao prijeteće SMS poruke“. Šeki je napravio veliki grijeh: uplašenu trojku je upozorio da hapsitelj Bošnjaka, Slobodan Pejović, nije heroj kakvim se predstavlja, već lovac na izbjegle Bosance 1992. godine. Tužilaštvo je postupilo po naređenju portparola PzP i utvrdilo da Koča Pavlović, zvani Milova Ljeposava, sa svojom bratijom masno laže.

Ipak je u ovoj priči Koča Pavlović manje bitan. Mnogo je važnija njegova logistika: srpski mediji, srpski predsjednik Boris Tadić, predsjednik RS-a Milorad Dodik, pa Miloševićev dvorski režiser Nemanja Kusturica. Koji horski traže Andrejevo hapšenje i sudsko gonjenje. Mislim da njihov zahtjev neće proći. Ni Đukanović ni Krivokapić valjda nijesu takve pičke da dozvole da im najbolje pisce hapse lideri neprijateljskih država. Naravno, teško je vjerovati da će dozvoliti i takvo poniženje da savjetnike crnogorskih državnih funkcionera smjenjuju iz Beograda. Ta vremena su prošla.

U svakom slučaju epilog se da naslutiti: Andrej neće biti uhapšen niti smijenjen, srboljubljivi Koča Pavlović će biti upamćen kao prsli političar koji je tražio hapšenje velikog pisca jer je napisao da je Republika Srpska genocidna tvorevina, Emir Kusturica će se zajebati, jer ovo više nije Crna Gora gdje su se presude protiv Andreja donosile na mig Slobinog reditelja, a Šeki Radončić i Emir Hadžihafizbegović organizovali regionalno prikupljanje novca kako bi ponizili i takvog Kusturicu i takav režim.

Stoga me neće iznenaditi ako Andrej uskoro napiše: „Što ste na me digli hajku, četničku vam jebem... oca“. 

Milorad Popović: „Hajka na Nikolaidisa je demonizacija antifašizma!“

(Analitika, 16.01.2012)

- Napad na Nikolaidisa dio je šireg propagandnog rata, koji u ovoj fazi ima namjeru da, prije svega, obavi reviziju istorije, odnosno, da aktere etničkog čišćenja i genocida presvuče  iz vučijih u jagnjeće kože. Najveći cinizam i bezobrazluk je to što ljude koji su svih ovih godina bili vrlo istaknuti u kritici nacionalizma, masovnih zločina i svih patologija koje su se događale na prostoru bivše Jugoslavije, žele da prikažu kao militantne ljude koji pozivaju na zločine!“, kaže za Portal Analitika Milorad Popović, predsjednik Crnogorskog Udruženja nezavisnih književnika.

Popović dodaje da se hajka  na Nikolaidisa vodi iz ideoloških i drugih centara, prije svega u Srbiji i Republici Srpskoj, koji se nisu pomirili sa rezultatima rata.

„To rade primjenjujući ideološku matricu novog četništva, koje je trenutno u punoj snazi. Ta ideološka matrica danas demonizuje antifašiste. Na žalost, ona je danas dominantna. Ko god je bio akter i svjedok događaja na prostoru bivše Jugoslavije, u posljednje dvije i po decenije, može lako prepoznati taj rukopis. Riječ je o kontinuitetu, koji ima samo taktičke transformacije, ali je u glavnom toku potpuno konsekventan“, kaže sagovornik Portala Analitika.

Naravno, ova hajka koja se digla, od Kurira, koji Nikolaidisa naziva Bin Ladenom, do protagonista etničkog nacionalizma u Crnoj Gori, koji su do zadnjeg časa bili posljednja brana odbrane Slobodana Miloševića, je i u funkciji dnevnopolitičkih borbi.

U širem kontekstu, dodaje Popović, pričom i stvaranjem afere oko Nikolaidisovig teksta, teži se i demonizaciji Crne Gore, koja, u interpretaciji tih centara - nije samo tvorevina kriminalnih klanova, već i - fašista!

„Uostalom, ko god je funkcionalno pismen, vidi da je Nikolaidisov tekst ironiziranje  bizarnosti – da se obilježava godišnjica tvorevine stvorene na etničkom čišćenju. Pa to potvrđuje statistika: Na tom prostoru živjelo je prije rata 48 posto Bošnjaka i Muslimana, dok ih je danas nešto više od 5 posto“, zaključuje Popović.

Proglas javnosti “Foruma pisaca” povodom “hajke” na Andreja Nikolaidisa

(Politika, 19.1.2012)

Forum pisaca se izričito suprotstavlja hajci na Andreja Nikolaidisa kojoj se posle zvaničnika iz Republike Srpske i podgoričkog dnevnika Dan priključila i beogradska Politika. Namerno izvrćući tekst i selektivno ga citirajući, oni ugrožavaju i dovode u opasnost ličnost ovog crnogorskog pisca i novinara. Stavljajući ovu vest na prvu stranu, beogradski dnevnik je jasno pokazao da srpska politička elita nije odustala od svojih hegemonističkih namera prema Crnoj Gori, čemu se Forum pisaca odlučno suprotstavlja.

Stoga pozivamo da se odmah obustavi ova fatva i poziv na linč koju su Politika i drugi mediji objavili i da se u celosti na uvid javnosti pruži sporni Nikolaidisov tekst kako bi se video njegov pun sadržaj i na taj način dozvolilo svim zainteresovanim da formiraju jasan stav o onome što je Andrej Nikolaidis izneo u članku. To je osnovno ljudsko i demokratsko pravo koje se Andreju Nikolaidisu ovakvim ponašanjem medija ukida, čime se on unapred proglašava krivim. Takođe, pozivamo srpski PEN centar i NUNS da se oglase povodom ovog brutalnog medijskog linča na pisca i novinara Andreja Nikolaidisa.

U Beogradu 17. 1. 2012. godine

Članovi Foruma pisaca:

Filip David

Laslo Vegel

Dragoljub Todorović

Borka Pavićević

Predrag Čudić

Sreten Ugričić

Dragoljub Stanković

Tomislav Marković

Milica Jovanović

Vladimir Arsenijević

Mirjana Miočinović

Ibrahim Hadžić

Saša Ćirić

Miloš Živanović

Nenad Prokić

Vladimir Arsenić

Saša Ilić

Irena Javorska

Dragana Mladenović

Aleksandar Novaković

Mirjana Đurđević

Borivoje Adašević

Andrija Matić

Marjan Čakarević

Željko Mitić

Mileta Prodanović