Prenosimo | |||
Jedan austrijski pogled na raspad Jugoslavije |
![]() |
![]() |
![]() |
četvrtak, 30. jun 2011. | |
(Di prese, 25.6.2011)
Još krajem avgusta, dva mjeseca nekon izbijanja nemira Amerikanci su pismeno prisilili austrijsku vladu da unilateralno ne prizna Hrvatsku i Sloveniju. Vašington je upozorio da bi cijela stvar bila kontraproduktivna i da bi reakcija JNA u tom slučaju bila nepredvidiva. Sovjetski ministar vanjskih poslova Aleksander Besmertnic, je u svom pismu 5. jula upozorio tadašnjeg ministra spoljnih poslova Austrije Alojza Moka na mogućnost „atomiziranje“ situacije u Jugoslaviji. Mjesec dana kasnije sovjetski diplomata je prijetio da bi eventualno priznavanje Slovenije i Hrvatske moglo izazvati probleme u bilateralnim odnosima između Austrije i Sovjetskog Saveza.
Ministarstvo vanjskih poslova u Beču je mnogo prije ostalih došlo do zaključka da je raspad Jugoslavije bio neizbježan, prisjeća se Albert Rohan, tadašnji šef odjeljenja za istočna pitanja „bilo je samo pitanje da li će se Jugoslavija raspasti mirnim ili krvavim putem“. Kada je u oktobru 1990 svoje analize prezentovao visokorangiranom francuskom diplomati, bio je u najmanju ruku ismijan. Osmijeh je ipak nestao brzo sa lica evropskih državnika. I Njemačka je na početku bila jako skeptična, i htjela je reagovati samo u dogovoru sa ostalim zemljama Međunarodne zajednice. Telefonski pozivi i noću Priznanje Slovenije i Hrvatske samo od strane Austrije nije dolazilo u obzir. Međutim poslije izbijanja nemira u Hrvatskoj raspoloženje se polako mijenjalo. Podrška za priznavanje je polako rasla. Mok je vodio beskonačno mnogo razgovora sa kolegama i založio se za osnivanje krizne grupe koja bi raspravljala o tim pitanjima. Ponekad je telefonom i noću pozivao kolege, poslije čega je suprugama kolega slao cvijeće kao znak izvinjenja za maltretiranje, prisjeća se Rohan.
Sporna posjeta Tuđmana Beču Za Hrvatsku i Sloveniju je Beč uvijek bio omiljena luka. U januaru 1991. godine, šest mjeseci nakon izbora, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman posjećuje Beč. Činjenica da je bio primljen je za njega bio gest indirektnog priznanja. Za Austriju ta posjeta je bila nesporna, jer Hrvatska u tom momentu nije bila samostalna država. Razlog Tuđmanove trodnevne posjete bio je zvanično izvjesni industrijski forum, a za pozivnicu Tuđmanu se Alojz Mok toplo zahvalio generalnom sekretaru ujedinjenih industrijalaca Herbertu Krejciju. Razgovori su se vodili o izgradnji autoputa na Jadranu. Međutim Tuđman koji je odsjeo u hotelu Imperijal je takođe imao svoje političke sastanke na kojima je Moku isticao kako Hrvatska i Slovenija pripadaju „drugom kulturnom krugu“ za razliku od Srbije. Za Hrvatsku je tada samo savez država dolazio u obzir. Za Moka je konfederacija bila jedno od rješenja, ali Beograd nije bio saglasan. Razilaženje mišljenja u Vladi
Priznavanje Slovenije i Hrvatske je konačno povela Njemačka 19. decembra 1991. Priznavanje ostalih zemalja Međunarodne zajednice je uslijedilo 15. januara 1992. zajedno sa Austrijom. Prevod s nemačkog: Slaviša Dujaković |