Hronika | |||
Živadin Jovanović: Srpsko-rusko bratstvo ima neprolazni karakter. Srbija mora odlučnije da odbija zapadne pritiske, kojima su izložene sve slobodarske zemlje |
![]() |
![]() |
![]() |
nedelja, 23. februar 2025. | |
– Poslednjih meseci se povećavaju pritisci pojedinih zapadnih zemalja i grubo mešanje u naše unutrašnje poslove, što uključuje i neskrivene pokušaje narušavanja strateških odnosa i prijateljstva Srbije i Rusije. Neophodno je jasnije reagovanje Srbije i odlučnije odbijanje nastojanja Zapada da se meša u naše odnose. Naši odnosi imaju svoje korene i istoriju i ne smemo dozvoliti da ih bilo ko narušava zbog svog ekspanzionizma i hegemonizma, kaže Živadin Jovanović, predsednik Beogradskog foruma za svet ravnopravnih. Jovanović, nekadašnji ministar spoljnih poslova SR Jugoslavije i jedan od srpskih vodećih diplomata, potpisnik je Povelje srpsko-ruskog Bratstva. U Povelji je zapisano da je srpsko-rusko bratstvo naš prioritet. Utemeljio ga je Sveti Sava, na duhovno-moralnim vrednostima. Ono ima saborni karakter i veliki značaj za region, Evropu i svet. Rusija je danas nesumnjivi vojno-politički lider savremenog sveta, jedan od predvodnika BRIKS-a i svetske većine, a Jovanović u tom kontekstu govori šta je to srpsko-rusko bratstvo danas, koji je njegov značaj, kako, kojom brzinom i u kojim sferama da ga razvijamo: – Srpsko-rusko bratstvo podseća sve nas na naše zajedničke korene, kulturu i zajedničku istoriju: da smo uvek bili na pravoj strani istorije, boreći se za ravnopravnost, dostojanstvo i slobodu, boreći se protiv svih zavojevača i svih onih koji sebe smatraju izuzetim od civilizacijskih i moralnih normi. Bratstvo nas podseća na takve veze koje nemaju prolazni, nego neprolazni značaj i karakter. Naše bratstvo, prijateljstvo i bliskost, naša zajednička krv prolivana kroz istoriju, obavezuju nas da nikad ne zaboravimo jedni druge. Da ne zaboravimo da pripadamo istim kulturnim i duhovnim vrednostima. Sve to, u normalnim vremenima, nije toliko prisutno kao u teškim vremenima, kada sve to naše zajedništvo treba da sa još većom ljubomorom čuvamo i uzdižemo. Naše hiljadugodišnje veze nas obavezuju na međusobno poštovanje i stalno produbljivanje međusobnog poverenja, kao i na solidarnost i stratešku povezanost kroz sva vremena i zauvek. Potpuno je jasno da nema ograničenja i posebnih sfera, nego je među nama sveobuhvatni univerzalni odnos koji ne ostavlja ni jednu sferu bitisanja izvan povezanosti. Bilo bi vrlo teško pobrojati sve oblasti u kojima bratstvo treba da se manifestuje. Treba nam bliskost u svim oblicima i domenima saradnje. Od duhovnosti i kulture, obrazovanja, nauke, preko privrede, odbrane, bezbednosti. Dakle, u svim oblastima. Mislim da je osobenost odnosa između srpskog i ruskog naroda izražena u dokumentu o strateškom partnerstvu između Srbije i Ruske Federacije. Partnerstvo i solidarnost posebno treba da dolaze u teškim vremenima, kao što su današnja. Sve teškoće jednih, moramo da doživljavamo i kao svoje teškoće, da budemo zajedno u najtežim vremenima. Rusija prolazi jedno teško vreme, a i Srbija takođe. U krajnjoj liniji, sve slobodarske zemlje su izložene opasnostima od ekspanzionizma i hegemonizma sa Zapada. Erupcija tog hegemonizma je došla 1999. kad je Srbija bila izložena agresiji NATO. Danas je Rusija izložena agresiji NATO “by proxy”, preko Ukrajine. Izložena je satanizaciji kroz koju je Srbija prošla pre 25-30 godina. Mi znamo šta je to. Tada je ruski narod bio na strani srpskog naroda. Danas mi više nego drugi imamo obavezu da vodimo računa o tome koji su koreni sukoba u Ukrajini. Ne smemo da dozvolimo da se prepustimo zapadnoj propagandi koja je antiruska, histeriji i rusofobiji. Jer, mi jednostavno nismo isto što i NATO i taj politički Zapad. Mi smo žrtva njihovog ekspanzionizma. Prva žrtva! A onda je posle nas, kako smo onda i upozoravali, na scenu došao i ekspanzionizam protiv Rusije. Mi smo bili samo prva faza tog ekspanzionizma prema ruskim granicama. Danas moramo voditi računa o milenijumskom bratstvu, o zajedničkim korenima u kulturi i jeziku i duhovnosti. Ne smemo biti deo hora koji uvodi sankcije ili koji staje na stranu rusofobije. Moramo danas pokazati, kad je najteže, da smo na strani pravde i istine, a istina je da je ekspanzija na Rusiju počela odmah posle pada Berlinskog zida, a ovo sad je samo momenat erupcije tog ekspanzionizma. Naši odnosi sa Rusijom se prelamaju i na naš odnos sa BRIKS-om. Rusija i Kina su motorna snaga BRIKS-a, a BRIKS je motorna snaga izgradnje novog multipolarnog svetskog poretka. To je globalna promena u pravcu demokratizacije globalnih odnosa. Na strani izgradnje novih odnosa je većina članica svetske organizacije. Srbija je uvek bila na strani zemalja koje se bore za mir i ravnopravnost i zato treba da bude deo tog novog svetskog pokreta za demokratske odnose. On se zasniva na Povelji UN! I Srbija treba da bude deo te globalne većine. Borimo se za jednak razvoj i mir i bezbednost kao jednake vrednosti za sve zemlje, a ne da se mir i bezbednost jednih grade na račun mira i bezbednosti drugih članica svetske zajednice. Ovaj svetski pokret se ne može zaustavi, on je postao istorijska neminovnost i on je prava strana u svetu, a Srbija prirodno treba da bude među tim miroljubivim snagama. D. M. (srbratstvo.rs)
|