Početna strana > Hronika > Mihailo Medenica: Moj Srbine, ko će te bez Kosova i Metohije kao Srbina prepoznati
Hronika

Mihailo Medenica: Moj Srbine, ko će te bez Kosova i Metohije kao Srbina prepoznati

PDF Štampa El. pošta
subota, 21. februar 2026.

Mi se, zapravo, plašimo sebe. Onog najboljeg u nama: slobodarskog, slobodoumnog, nepokornog, bre!

Ponašamo se kao da nismo spremni za Srbiju posle ovog zla!

Kao da je zlo večno a mi prolazni. Kao da nam pripada jaram, pa neka ga dok mu ne dosadi…

E, pa neće jarmu nikad da dosadi, niti je lancima mrsko da budu lanci!

Dok je čoveku teško da nosi sebe — nosiće roba što se od bukagija više plaši slobode!

Zbog toga se vlast premetnula u vlasništvo, može im se, i nema tu njihove krivice — omeđili su svoje, omeđili su sve, zahvatili kolko hoće a ti, rode, kukaj iz sveg glasa kako ti je loše, ali i to loše dovoljno dobro dok imaš snage da vučeš onog roba na sebi!

Čiji smo, bre, to, ovako plašljivi i bezmudi?!

Čiji je onaj seljak što je sam, goloruk, jurišao na stotinu da mu orah ne raskorene, a mi gledamo kako nam Srbiju raskorenjuju i pitamo možemo li šta da pomognemo?!

Možemo, ćutnjom kao i do sad, pitajući se čiji je onaj ludi seljak što opanci nisu mogli da ga stignu kad potera fukaru…

Ono za šta se mi danas ne budemo borili — sutra nas neće čekati!

Vlast je postala vlasništvo, rekoh, a mi kirijaši presrećni ako nam ne povise rentu na đedovinu!

Više i ne kriju da prodaju, rasprodaju, izdaju…jer nemaju od koga da kriju — saučesnici smo, jatakujemo im…

Nema ni Srbije, ni slobode, ni Srbina bez Kosova i Metohije, i ako nam to nije zavet, ako nam to nije mera postojanja — sve nam je ostalo kuso, podrano i tužno.

Ako nam ne treba ta sveta stopa na kojoj smo zakleti — neka smo prokleti, ako nas i prokletstvo bude htelo!

Ne lažimo se kako će neko, nekada, dopričati to što mi prećutkujemo — jer ko će nas, i po čemu, poznati pa da za nama progovori?!

Ono za šta se mi danas ne budemo borili — sutra nas neće čekati!

Ako ne vidimo sebe na Kosovu i Metohiji — Gospod nas nigde ne vidi, i nemamo prava da molimo: “Bože, pomozi!”, no da ištemo: “Bože, zaboravi nas — mi sebe jesmo!”

Srbin je sloboda — a gde od slobode strahuje samo se Srbinom zaludno zove!

Trgni se, rode, neće ti ostati zemlje ni za temelj, ni za grob, kolko god da je imaš!

Nemaš ništa! To što si nasledio kome ćeš da ostaviš?!

Ko će te bez Kosova i Metohije ko Srbina poznati?!

Kojim će ti jezikom potomci progovoriti kad si ih tišinom učio da kazuju...?

(Dva u jedan)

 
Pošaljite komentar