Početna strana > Hronika > Mark Gudejl, profesor sa Oksforda: Šteta od iskopavanja litijuma u dolini Jadra biće apsolutno neizbežna, a možda i katastrofalna. Koriste se milioni litara hemikalija i jedna od najagresivnijih hemijskih intervencija koje postoje
Hronika

Mark Gudejl, profesor sa Oksforda: Šteta od iskopavanja litijuma u dolini Jadra biće apsolutno neizbežna, a možda i katastrofalna. Koriste se milioni litara hemikalija i jedna od najagresivnijih hemijskih intervencija koje postoje

PDF Štampa El. pošta
sreda, 24. jul 2024.

Šteta prilikom iskopavanja litijuma u dolini Jadra biće neizbežna, a možda i katastrofalna, ne bih se iznenadio da tako bude, kaže u razgovoru za Radar profesor Mark Gudejl, antropolog sa Oksforda koji se godinama bavi istraživanjem litijuma u Boliviji, zemlji koja ima najviše "belog zlata" na svetu.

Kompanija Rio Tinto nastavlja svoje planove za iskopavanje litijuma u dolini Jadar, čime Srbiji preti ekološka katastrofa. Šteta po životnu sredinu apsolutno je neizbežna, ističe profesor Gudejl, navodeći da je iskopavanje litijuma složen proces, a da samo rudarenje ne može da ne ostavi posledice.

„I Bolivija se suočavala sa istim pitanjima kao i Srbija sada: da li da iskopavamo litijum, ako to uradimo, kakve će biti posledice, kako se to uklapa u našu ‘zelenu tranziciju’, koji su različiti akteri u tom projektu… Baš 2023. godine smo završili to četvorogodišnje istraživanje na osnovu koje sada pišem knjigu“, navodi profesor Gudejl.

Dodaje da razumevanje iskopavanja litijuma zahteva interdisiplinarnu ekspertizu.

„Jedna osoba ne može da razume sve te aspekte, tu su problemi hemijskog inženjeringa, tu su geološka pitanja, politička, ekonomska… Ja sam na neki način bio odgovoran za kulturnu, političku, društvenu dimenziju projekta. A imali smo i druge istraživače koji su vreme provodili u zajednicama gde je litijum bio iskopavan“, navodi Gudejl.

Ističe da je to veoma komplikovan projekat, i da sve te aspekte ne može da razume samo jedna osoba.

Zašto litijum?

„Litijum je metal, alkalni metal, veoma lagan. Zapravo je najlakši u univerzumu. Naravno, postavlja se pitanje: zašto litijum, a ne neki drugi metal ili mineral? Sve se svodi na činjenicu da, kada se koristi u baterijama, litijum ima određene karakteristike koje ga čine idealnim za proizvodnju i skladištenje energije. Sposoban je da proizvede ogromnu količinu gustine energije, količinu energije po masi. Litijum se koristi u mobilnim telefonima, a prvo se koristio u potrošačkoj elektronici“, objašnjava profesor.

Litijum-jonske baterije imaju, dodaje, centralnu ulogu u tranziciji sa nafte i gasa ka takozvanim čistim izvorima energije, pošto se koriste u transportu.

„U toj tranziciji, litijum-jonske baterije imaju suštinsku ulogu, pošto se baterije koriste u transportu, a transport proizvede oko 20 posto ukupnog izduvnog zagađenja. Litijum-jonske baterije će biti glavna tehnologija u narednih 20 ili 30 godina“, navodi on.

Eksplozija tržišta

Profesor kaže da se litijum Južnoj Americi litijum rudari iz slane vode, dakle – iz tečnosti, što je potpuno drugačije od onoga što se planira u dolini Jadar.

„Drugi način je rudarenje, dakle ta stena, jadarit, koji je otkriven pre oko 20 godina od strane geologa Rio Tinta, sadrži različite stvari u rudi – jedna je bor, a druga litijum. Za to su znali i pre 20 godina, ali tržište litijuma nije bilo ni blizu onoga što je danas. Dakle, postojalo je tržište i 2004, ali nije bilo električnih vozila. Koristio se u medicini, za bipolarni poremećaj i za nuklearno oružje. Ali tržište litijuma za električna vozila – to je novo“, ističe Gudejl.

Eksplozija tržišta se, kaže, desila pre četiri godine.

„Kada sam počeo projekat u Boliviji 2019. godine, tona litijum-karbonata bila je oko 7.000 dolara. Cena je 2023. godine skočila na između 50 i 60.000 dolaza. Potražnja je prouzrokovala eksploziju tržišta. Počela je velika „litijumska groznica“. Zaliha ima u Portugalu, Nemačkoj, i sada u Zapadnoj Srbiji, koja je možda najveća u Evropi“, navodi profesor.

Neobično iskopavanje u naseljenoj oblasti

Gudejl se osvrće na posledice iskopavanja litijuma po životnu sredinu.

„Jedna od stvari koju sam video i pročitao o dolini Jadra, i ono što slučaj čini neobičnim, čak i u globalnom kontekstu, jeste činjenica da je planiran u naseljenoj, poljoprivrednoj oblasti. Tamo gde ljudi žive. Što nije ni nalik rudnicima litijuma u Zapadnoj Australiji, koji i dalje proizvode najveću količinu litijuma na svetu, a koji se nalaze u pustinjskoj oblasti. Glavna razlika je što nije poljoprivredna zona, nije naseljena oblast, već pustinja gde nemate reke od kojih ljudi zavise“, navodi profesor.

Agresivne hemijske intervencije

Sagovornik Radara ističe i da se, prilikom dobijanja litijuma koristi jedna od najagresivnijih hemijskih intervencija koje postoje.

„Koriste se milioni litara hemikalija da bi se dobio taj metal“, ističe, dodajući da se u tom procesu stvaraju tone toksičnog otpada.

Iako Bolivija i dalje nije započela industrijsku proizvodnju litijum karbonata (planiranog finalnog proizvoda Rio Tintovog rudnika), još 2017. godine je osnovala državno litijumsko preduzeće, koje ostvaruje saradnju sa stranim kompanijama.

„To je veoma različit pristup od uobičajenog izdavanja dozvole stranim kompanijama da vrše eksploataciju za određenu naknadu, koje onda iznose profit u inostranstvo. To što sada rade sa litijumom, prethodno su uradili sa prirodnim gasom, kada su 2006. godine nacionalizovali naftnu i gasnu industriju – što je bio prvi potez Eva Moralesa nakon što je izabran za predsednika. U narednih desetak godina, Bolivija je tako zaradila milijarde dolara i uspela je da dobar deo tih prihoda preraspodeli kroz socijalna davanja. Osnovali su nove fondove za trudnice, za studente… U Srbiji imate veoma drugačiji slučaj. Najveći deo profita ići će anglo-australijskoj kompaniji Rio Tinto, a ne narodu Srbije“, ukazao je Gudejl.

Budući da se sedišta Rio Tinta nalaze u Londonu i Melburnu, to znači da novac neće čak završiti ni u EU, napomenuo je.

„Postoji ta inicijalna investicija od 2,2 milijarde, a onda tokom godina imate i te male prihode poreza. Šta će vlada u Srbiji da uradi sa tim? Da li će uložiti u puteve, škole i ostale stvari? To je važno pitanje“, ističe profesor.

Potraga Evrope za litijumom

Dodaje da je proces proširenja Evropske unije (EU) pauziran.

„Srbija je država koja je deo EU procesa, a EU očajnički traga sa izvorima litijuma u Evropi. Tu je Nemačka, ali zalihe su, koliko razumem, znatno veće u Srbiji. Mogu da razumem zašto je EU zainteresovana za kopanje litijuma u Srbiji, jer oni to vide kao približavanje Srbije EU, koja ima, posebno Nemačka, veliku autoindustriju“, navodi profesor.

Autoindustrija i uvoz baterija iz Kine

Posle 2020. godine, uspostavljen je „Evropski zeleni dogovor“, prema kojem će Evropa u narednih 30 godina postati prvi kontinent gde nema sagorevanja fosilnih goriva.

„Velike autokompanije u Evropi najavile su da će transformisati svoju proizvodnju, i zato moraju da kupuju baterije iz Kine, Japana i Južne Koreje. EU i autokompanije su zabrinute jer Kina dominira litijumskih tržištem. EU i autokompanije očajnički pokušavaju da napave baterije u Evropi, da ne moraju da ih uvoze iz Kine“, napominje.

Šteta apsolutno neizbežna

Profesor Mark Gudejl kaže da je sam proces rudarenja hemijski vrlo agresivan.

„Rio Tinto i druge kompanije imaju na desetine projekata širom sveta. Mislim da bi bilo dobro da samo pogledamo njihove izveštaje, da vidimo šta se dešavalo. Čak i uz najbolju nameru, šteta po životnu sredinu je neizbežna. Apsolutno neizbežna. Rio Tinto je kompanija koja nema nijedan rudnik litijuma. Jeste druga najveća kompanija po rudarenju u svetu, ali ne litijuma. Imamo puno pitanja bez odgovora. Ali, imamo pitanje na koje već imamo odgovor, a to je: hoće li biti velike i nepopravljive štete po životnu sredinu u vezi sa projektom Jadar? Mislim da definitivno hoće“, ističe on.

Žrtva žitelja Jadra za dobrobit Evrope i sveta

Dodaje i da se od žitelja Jadra traži da se žrtvuju za dobrobit Evrope i sveta.

„Mislim da se od žitelja Jadra traži da se žrtvuju, da žrtvuju svoja poljoprivredna dobra i potencijalno – ekosistem, za dobrobit Evrope i dobrobit sveta. U najboljem slučaju, biće ekološke štete koja bi mogla da bude katastrofalna, i ne bih bio iznenađen da tako bude.. da uništi sredstva za život ljudi u toj oblasti“, ističe profesor Mark Gudejl.

(N1)

 
Pristigli komentari (0)
Pošaljite komentar

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner