| Hronika | |||
Đorđe Vukadinović: Zašto se Vučić ponovo bavi NSPM-om i "nepostojećim apstinentima" |
|
|
|
| petak, 27. februar 2026. | |
|
Veoma je zanimljivo, a mislim i vrlo indikativno to što je od svega što sam u poslednje vreme govorio, uključujući čak i neke stvari koje bi mu na prvi pogled mogle odgovarati, Aleksandar Vučić imao potrebu da kometariše jedan, naizgled, manje bitan segment koji se ticao potencijalnih apstinenata i njihovog uticaja na ishod budućih parlamenarnih izbora. (Na stranu kuriozitet da se sada mnome i NSPM nalazima bavio iz Delhija - a danas, ponovo, izgleda i iz Kazahstana - slično kao što je prošli put, tj. jesenas, to činio iz Pekinga.) Ovaj put mu je zasmetao podatak o broju apstinenata, tj. onih "neizjašnjenih" koji bi, po našoj, a rekao bih i po svakoj racionalnoj političkoj računici, mogli biti tas koji će odlučiti naredne izbore.
Tih apstinenata ima dvadesetak odsto, pri čemu su samo polovina njih oni "pravi" i bezuslovni apstinenti, dok je druga polovina politički itekako zainteresovana, ali se koleba, ili iz različitih razloga ne želi (ili ne sme) da otkriva svoje političke preferencije. Takvih je, dakle, najmanje desetak odsto (a verovatno i nešto više od toga) i potpuno je jasno da oni, u sadašnjim okolnostima, mogu da donesu konačnu prevagu jednoj ili drugoj strani. A da ih je otprilike toliko, dakle, NAJMANjE 10 odsto, reći će vam skoro svako ko se istraživanjima bavi, ili makar služi zdravim razumom. Pa, zašto je onda Vučiću bilo toliko stalo da se oglasi iz dalekog Delhija i kaže kako je broj tih "neopredeljenh" samo 1-2 odsto - što je apsurd i bukvalno nemoguće da ih bude tako malo čak i na sam dan izbora, a kamoli na godinu ili 10 meseci pre održavanja izbora?
Odgovor je, mislim, samo u sledećem: Vučić, donekle slično kao i jedan deo njegovih, bojim se, previše euforičnih protivnika, želi da stvori utisak kako je već "sve gotovo", sve rešeno i sve odlučeno, da su karte potpuno podeljene i da sad to samo treba da se verifikuje na izborima, a što baš i nije u potpunosti slučaj. Drugim rečima, Vučić zna da tih (najmanje!) desetak odsto, koji nisu njegovi, ali iz različitih razloga nisu ni previše oduševljeni ni opozicionom i studentskom ponudom, u suštini drži ključ ishoda izbora i zato želi ovakvim i sličnim izjavama da ih demotiviše, obeshrabri i, po mogućstvu, gurne dublje u apstinenciju - a one ostale da što više posvađa, podeli i razbije u što više međusobno zavađenih kolona. To je njegova glavna strategija, razume se, uz istovremenu maksimalnu "kooperativnost", odnosno kapitulantstvo na spoljnopolitičkom planu. (NSPM, Danas) |