Aleksa Bečić: Zabranjen mi je ulazak u Hrvatsku, a nikada nisam dao nikakvu izjavu niti napravio bilo kakav gest protiv Hrvatske

 Aleksa Bečić, predsjednik Demokrata i potpredsjednik Vlade Crne Gore, nedavno je proglašen personom non grata u Hrvatskoj, a hrvatske vlasti su mu zabranile ulazak u zemlju zbog djelovanja protiv interesa Republike Hrvatske. Ova odluka dodatno je zaoštrila već napete odnose između Hrvatske i Crne Gore i izazvala široku međunarodnu pažnju, stavljajući u fokus političku složenost i osjetljivost regionalnih pitanja.

Bečić je zadužen za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku, te je jedan od najistaknutijih mladih lidera crnogorske politike. Njegov angažman obuhvata reformske procese i jačanje institucija, kao i ubrzanje evropskog puta Crne Gore. Prepoznat je po odlučnosti u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, ali i po inicijativama za jačanje regionalne saradnje i međunarodne koordinacije.

Odnosi između Hrvatske i Crne Gore dodatno su se zakomplikovali nakon što je crnogorski parlament usvojio Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Jadovnu i Staroj Gradiški, što je izazvalo oštre reakcije hrvatskih vlasti i predsjednika Zorana Milanovića.

U razgovoru za "Večernji list", potpredsjednik Vlade Crne Gore Aleksa Bečić govorio je o odluci hrvatske vlade da mu zabrani ulazak u zemlju, o izazovima u sektoru bezbjednosti, prioritetima Vlade, reformama pravosuđa, kao i o svojoj viziji Crne Gore kao stabilne, bezbjedne i evropski integrisane države koja čvrsto stoji uz svoje susjede i međunarodne partnere.

Hrvatske su Vas vlasti proglasile personom non grata i zabranile ulazak u zemlju zbog djelovanja protiv interesa Republike Hrvatske. Kako komentarišete takvu odluku?

Uvijek radim u interesu svoje zemlje. Vjerujem da interes Crne Gore nikada nije, niti može biti, suprotan interesima bilo koje države članice ili kandidatkinje za članstvo u Evropskoj uniji. Crna Gora je moja obaveza, a evropske vrijednosti moj kompas. Odluka o zabrani ulaska, donijeta u julu prošle godine, uslijedila je odmah nakon što je Skupština Crne Gore usvojila pomenutu Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Dahau i Mauthauzenu. Nikada, ni prije ni poslije, nijesam dao nijednu izjavu protiv Republike Hrvatske. Niko nije iznio nijedan dokaz, rečenicu, ni gest koji bi to potvrdio. Kao i mnogo puta do sada, prepustio sam da vrijeme bude majstorsko rešeto da pokaže koliko takve odluke imaju veze sa principima, a koliko sa politikom. Slično je bilo i 2021. godine, kada je Skupština Crne Gore na čijem čelu sam bio donijela Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, nakon čega sam zajedno sa svojim kolegama dvije godine bio pod posebnim režimom prilikom prelaska državne granice sa Republikom Srbijom. Moja politika je jasna i dosljedna: ne dijelim žrtve, ne pripisujem kolektivnu krivicu, ne miješam se u unutrašnja pitanja drugih država. Poštujem sve, ali branim dostojanstvo svoje zemlje. Građanski sam, evropski i zapadno orijentisan, a uvijek sam dobrodošao i u Briselu i u Vašingtonu, kao što se to moglo vidjeti i prethodnih mjeseci. Zašto su pojedinci u Hrvatskoj donijeli takvu odluku, a nijesu nikada na primjer prema bivšim crnogorskim funkcionerima koji su učestvovali u ratovima devedesetih, pitanje je za njih. Za mene, to je samo dokaz koliko su apsurd i politika često jači od istine, ali nikada jači od principa.

Nakon što je crnogorski parlament usvojio Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Jadovnom i Staroj Gradiški, odnosi između Hrvatske i Crne Gore dodatno su se zaoštrili. Hrvatska vlada i predsjednik Zoran Milanović ocijenili su taj potez političkom instrumentalizacijom tragedije te poručili da Crna Gora ‘nema pravo docirati Hrvatskoj o povijesti’. Kako vi vidite te reakcije i njihov uticaj na međusobne odnose?

U kritičkim osvrtima u prethodnom periodu na pomenutu Rezoluciju, nijesam razumio da je sporan sami tekst, već tajming i potreba usvajanja, ali ono što želim istaći jeste da je Skupština Crne Gore u periodu nakon istorijskih političkih promjena 2020. godine usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici, kao i Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Dahau i Mauthauzenu. Gotovo jedina partija koja je glasala za sve tri rezolucije jesu upravo Demokrate, čime smo pokazali da niti dijelimo žrtve, niti pripisujemo bilo kom narodu kolektivnu odgovornost. Trudili smo se da budemo principijelni kada obaveza izjašnjenja stoji pred vama, a saglasan da svi treba da se okrenemo ka temama koje jesu prioritet i od kojih zavisi budućnost naše zemlje.

Pitanje granice na Prevlaci već decenijama opterećuje odnose dvije države. Može li se to pitanje riješiti političkim dogovorom ili će, po vašem mišljenju, na kraju završiti pred međunarodnim sudom?

To što na određena pitanja gledamo različito, ne znači da se ne možemo uvažavati, poštovati i njegovati pozitivnu atmosferu. Da je to pitanje jednostavno vjerovatno bi bilo riješeno do sada. Teško je davati prognoze u vezi tako kompleksnih pitanja. U svakom slučaju, dogovor je uvijek najbolje rješenje, a kada bilaterala iscrpi sve mogućnosti, kao što pokazuju primjeri mnogih drugih zemalja međunarodna arbitraža uvijek stoji kao opcija.

I dalje je otvoreno pitanje školskog broda “Jadran”, koji Hrvatska smatra dijelom svoje sukcesijske imovine. Postoji li realna mogućnost dogovora ili će to ostati simbolično pitanje koje stalno podsjeća na razlike iz prošlosti?

Stav nadležnih u Crnoj Gori u odnosu na pomenuto pitanje je istovjetan stavu koji su nadležni u Crnoj Gori imali i prije političkih promjena 2020. godine. Samo je razlika što to pitanje pojedini zvaničnici Hrvatske aktuelizuju za vrijeme mandata ove Vlade, što ranije nije bio slučaj.

Hrvatska je krajem prošle godine blokirala zatvaranje jednog poglavlja u pregovorima Crne Gore s Evropskom unijom, pozivajući se na “neriješena dobrosusjedska pitanja”. Koliko je to usporilo crnogorski evropski put i može li se situacija popraviti?

Crna Gora je i pored navedene činjenice ocijenjena u godišnjem izvještaji veoma pozitivno, odnosno najpozitivnije od svih zemalja kandidata. Naše jedino očekivanje jeste da nam se napredak mjeri saglasno zaslugama i ispunjenju definisanih mjerila, jer su to demokratske i evropske vrijednosti. S tim u vezi, ključni evropski i evroatalnski partneri su više puta jasno isticali, a u različitim dokumentima i formalizovali, da bilateralna pitanja odnosno uslovljavanja ne treba da utiču na dinamiku procesa evropskih integacija. I Hrvatska je postala članica EU i pored graničnog spora sa Slovenijom, a ono što već sada mogu istaći jeste da Crna Gora kao prva naredna članica EU apsolutno neće koristiti eventualna otvorena bilateralna pitanja sa zemljama kandidatima u procesu dinamiziranja njihovog evropskog puta. Hrvatska je u svim prethodnim godinama bila veliki podržavalac evropskog i evroatlanskog puta Crne Gore. Pružena je velika politička, tehnička i ekspertska pomoć na čemu smo zahvalni. Nakon pomenute etape trzavica, poslednjih mjeseci svjedočimo stabilizaciji i inteziviranju dijaloga što je negdje konstatovano i u Izvještaju EK, tako da očekujem iskrenu podršku, jer uspjeh Crne Gore na evropskom putu je uspjeh i svih naših susjeda. U konačnom, Crna Gora samo očekuje da napreduje na evropskom putu saglasno rezultatima i ispunjenosti mjerila u pregovaračkim poglavljima.

Kako ocjenjujete političku stabilnost Crne Gore danas, je li zemlja konačno izašla iz višegodišnje krize vlasti i institucionalnih blokada?

Crna Gora je za dvije godine mandata 44. Vlade stanje blokade evropskog puta, disfunkcionalnosti institucija i političke nestabilnosti koje smo zatekli krajem oktobra 2023. godine, pretvorila u proces ne samo deblokiranog, već izuzetno dinamiziranog evropskog puta, funkcionalnih institucija, brojnih reformskih uspjeha i izuzetne političke stabilnosti imajući u vidu da aktuelna Vlada ima istorijsku, 2/3 podršku crnogorskih poslanika.

Mnogi analitičari tvrde da je sadašnja vlada balans između različitih interesa i ideologija. Kako u takvom sistemu održavate funkcionalnost i kontinuitet reformi?

Sadašnja Vlada je zbir crnogorskih različitosti koje su naša snaga i prednost, jer po prvi put, pored nosećih stubova Vlade koje čine dvije jake građanske partije, kakve su PES koju predvodi premijer Spajić i Demokrate na čijem čelu se nalazi moja malenkost, u Vladi imate zajedno predstavnike srpskih, bošnjačkih i albanskih nacionalnih partija. Kontinuitet, reforme i stabilnost održavamo tako što smo usmjereni ka budućnosti, a ne prošlosti, što je fokus Vlade na ekonomiji, infrastrukturi, vladavini prava i ubrzanju evropskg puta, odnosno onim pitanjima koja objedinjavaju sve ljude i od kojih zavisi budućnost crnogorskih građana kako god se oni nacionalno, vjerski ili na drugi način osjećali.

Nakon čestih smjena i nesuglasica, ima li Crna Gora danas dovoljno političke zrelosti za dugi mandat jedne stabilne vlasti?

Činjenica da smo pored brojnih reformi, uspjeli nakon deceniju, da obezbijedimo krajem jula u Skupštini izglasavanje i izborne reforme, koja predviđa da u Crnoj Gori neće biti izbornih procesa prije polovine 2027. godine, kao i da svjedočimo kao što rekoh stabilnosti parlamentarne većine i usmjerenosti svih kapaciteta ka uspješnom završetku evropskog puta, uvjeren sam da postoji dovoljno političke zrelosti da uvažavamo jedni drugi, da se izdignemo iznad dnevne politike, očuvamo političku stabilnost, odradimo mandat do kraja i uspješno završimo pregovarački proces sa EU.

Koji su po Vama ključni prioriteti u radu Vlade - ekonomski rast, reforma pravosuđa, ili jačanje bezbjednosni sektora?

U prethodne dvije godine smo djelima dokazali da se istovremeno djeluje na više ključnih reformskih polja. Istorijska borba protiv svih vidova kriminala, odlučan proces vetinga u sektoru bezbjednosti sa ciljem čišćenja od uticaja kriminala i kompromitovanih kadrova, veliko povećanje plata i penzija, naročito minimalnih, sjajni uspjesi na evropskom putu, stvaranje preduslova i zatvaranje finansijke konstrukcije za izgradnju druge dionice auto puta, kao i niz drugih značajnih putnih pravaca, samo su neki od ključnih iskoraka. Činjenica da ste samo u poslednjih mjesec dana mogli svjedočiti da je Crna Gora postala dio SEPA sistema plaćanja, da je dogovoreno otvaranje baze Wizz air u Podgorici, da je predsjednica Evropske komisije saopštila da se od sledeće godine ukida roming Crne Gore sa EU, da je Nikšić izabran u Briselu za Evropsku prijestonicu kulture 2030. godine, govori u prilog svakodnevnim lijepim evropskim vijestima i sprovedenim reformama. Svakako, veting smatram najvažnim procesom za ozdravljenje crnogorskog društva i izgradnju jakih institucija. Isti nije dovoljno da bude sproveden u sektoru bezbjednosti, već u cjelokupnom sistemu, zato obrabruju i poslednje najave ministra pravde o reformama u pravosuđu imajući u vidu da je neefikanost sudskih procesa jedan od najvećih izazova sa kojima se Crna Gora suočava na polju vladavine prava.

Crna Gora se često definiše kao građanska država, ali identitetske i vjerske podjele i dalje su jake. Kako ih prevladati i izgraditi društvo koje se temelji na zajedničkim vrijednostima, a ne razlikama?

Crna Gora je građanska država i to je potvrdio i uspješno sproveden popis stanovništva, domaćinstava i stanova, koji je takođe kao “vruć” krompir dočekao ovu Vladu na početku mandata, a koji je realizovan nakon 13 godina na istinski evropski način uz priznanje istog od svih domaćih i međunarodnih aktera. Crnogorske različitosti vidim kao veliko bogatstvo, a ne nedostatak Crne Gore, i ključ za politiku pobjeda, a ne podjela, je usmjeravanje ka budućnosti, a ne vraćanje i tavorenje u prošlosti. Usmjeravanje ka onom šta nas spaja. Zato sa jačanjem životnog standarda, odnosno ekonomske nezavisnosti građana, demokratskih sloboda, institucija, smanjuje se prostor za zloupotrebe nacionalnih i vjerskih osjećanja, odnosno svojevresne ideološke utakmice ili igranke, u kojima su uvijek dobijali oni koji su ih igrali sa koje god strane bili, a gubili oni koji si gledali, odnoso običan narod za koga god da je navijao.

Evropske integracije bile su glavni spoljnopolitički cilj Crne Gore. No, proces stagnira. Što treba učiniti da zemlja ponovno postane vodeći kandidat za članstvo u EU?

Crna Gora je i po poslednjem izvještaju Evropke komisije koji je upravo predstavljen, kao i porukama evropskih čelnika, koje smo imali prilike da čujemo ovih dana, ubjedljivo najnapredniji kandidat za članstvo u EU koja je ostvarila veliki progres u protekle dvije godine. Jedina smo zemlja kanidat koja je otvorila sva pregovarača poglavlja, zatvorila sedam poglavlja, dobila IBAR u poglavljima 23 i 24, pripremila za zatvaranje više poglavlja do kraja godine, tako da nema dileme da grabimo krupnim koracima i da ćemo iskoristiti istorijsku i generacijsku šansu da 2028. godine postanemo 28 članica EU.

Kako gledate na inicijativu "Otvoreni Balkan" – je li to korak prema regionalnoj saradnji ili pokušaj Beograda da obnovi politički uticaj na susjedne zemlje?

O pomenutoj inicijativi sam iznio stavove prije nekoliko godina kada je to pitanje bilo aktuelno. Međutim, dio pomenute inicijative su bile samo pojedine,a ne sve zemlje Zapadnog Balkana, a u poslednje vrijeme nijesam primijetio aktivnosti čak ni u tom formatu. Sa druge strane, regionalna inicijativa EU Berlinski proces je izuzetno intezivirana, svjedočimo i poslednjih nedjelja brojnim aktivnostima i događajima, dio pomenute inicijative koja je autorstvo kancelarke Merkel jos 2014. godine su sve zemlje Zapadnog Balkana, kompatibilna je sa procesom EU i smatram je adekvatnim, jasnim i poželjnim okvirom za unapredjenje saradnje.

Kakvu politiku prema Rusiji Crna Gora treba voditi – treba li se ojačati postojeća distanca ili zadržati pragmatične odnose?

Crna Gora i Rusija dijele dugu istoriju i kulturne veze, a brojni državljani Ruske Federacije koji žive ili borave u Crnoj Gori doprinose našoj turističkoj i društvenoj dinamici. Ipak, kao zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i pouzdana članica Sjevernoatlantskog saveza, Crna Gora svoju spoljnu i bezbjednosnu politiku vodi u potpunom skladu sa zajedničkom politikom Evropske unije. Naša je obaveza i strateško opredjeljenje da budemo dosljedni tom kursu. U tom kontekstu, prirodno je da dalji razvoj odnosa između Crne Gore i Rusije zavisi od šireg evropskog i međunarodnog okvira, uključujući i ishod rata u Ukrajini, koji će u velikoj mjeri definisati buduću dinamiku odnosa između EU i Ruske Federacije.

Geopolitička scena se brzo mijenja – rat u Ukrajini, izraelsko-palestinski sukob, američko-kineske tenzije. Gdje je Crna Gora u svemu tome? Kako održati neutralnost, a ostati dio zapadnog savezništva?

Mir je najveća vrijednost. U miru svi dobijaju, u ratu svi gube. Zato Crna Gora podržava sve napore međunarodne zajednice usmjerene ka okončanju oružanih sukoba i afirmiše dijalog, diplomatiju i poštovanje međunarodnog prava kao jedini put ka trajnom miru. Svaki mir koji se postigne bilo u Ukrajini, na Bliskom istoku ili drugdje doprinosi globalnoj stabilnosti od koje zavise i male zemlje poput naše. Crna Gora je jasno trasirala svoj evropski i evroatlantski put. Mi smo tamo gdje su naši evropski i evroatlantski partneri u zajednici država koje dijele iste vrijednosti mira, slobode, demokratije i međunarodne solidarnosti. Svjesni smo svoje veličine, ali i svoje odgovornosti da doprinosimo miru i stabilnosti, u skladu sa politikom saveznika kojima pripadamo.

Vi često ističete da “niko nije iznad zakona u Crnoj Gori”. Koliko je to u praksi ostvareno – ima li još nedodirljivih?

Nedodirljivih nema, samo moguće onih do kojih pravda još uvijek nije stigla jer mnogo je posla pred nadležnim institucijama. Danas u Crnoj Gori zahvaljujući sprovedenim reformama, čistim i hrabrim profesionalcima na čelu ključnih nadležnih institucija svjedočimo istorijskoj, nikad jačoj i odlučnijoj borbi protiv svih vidova kriminala. Danas ne postoji taj ko se ogriješio o zakonu ili ogrezao u kriminalu ko može reći da mirno spava, da je zaštićen i da pravda neće zakucati na njegova vrata. Danas se lišavaju slobode i privode pravdi oni koji su se godinama smatrali nedodirljivima iz različitih sfera, različitih kriminalnih grupa, oni koji su u prošlosti glumili lokalne, reginalne ili nacionalne “šerife”, oni kojima se nekada vjerovatno nije smio napisati ni saobraćajni prekršajni nalog. Danas su mnogi u zatvori, na optuženičkim klupama, jedan dio u statusu bjegunaca od pravde ali u sve manjem broju, a jedan dio čeka da pravda zakuca i na njihova vrata svjesni da od države više niko nikada neće biti jači.

Kako ocjenjujete učinak državnih institucija u borbi protiv organiziranog kriminala – jesmo li svjedoci stvarnog napretka ili simboličnih akcija?

Apsolutno se radi o istinskom napretku, odlučnoj borbi protiv svih vidova kriminala što potvrđuju, i rezultati, ali i brojne pohvale međunarodnih partnera. U prethodne nepune dvije godine zahvaljujući predanom radu nadležnih svjedočili smo istorijskim akcijama i procesuiranjima ključnih “igrača” u razbijanju narko i duvanske mafije, impresivnim rezultatima na polju borbe protiv ekonomskog i ekološkog kriminaliteta, oko 2.500 procesuiranja prema članovima OKG i operativno interesantnim licima, oko 42.000 raznih vrsta kontrola prema istima, oko 6.000 kontrola ugostiteljskih objekata u kojima borave ili koji su povezani sa njima. Po međunarodnim potjernicama lišeno je slobode oko 250 lica, a samo u prvih šest mjeseci ove godine od strane SDT blokirano je 1,6 miliona kvadrata nepokretnosti i zaplijenjeno oko 63 miliona eura. Ovo su samo neki od rezultata koji potvrđuju jasnu riješenost države da raskrsti sa kriminalnom jednom za uvijek.

Kako ocjenjujete odnose Crne Gore sa Srbijom – ima li iskrene volje za međusobno uvažavanje ili se i dalje vodi politički nadmetanje pod krinkom “bratskih odnosa”?

Prijateljske i porodične veze građana Crne Gore i Srbije su jake, neraskidive, i uvijek su bile i biće iznad političkih odnosa zvaničnika, koji su varirali u prethodnim godinama. Što se tiče aktuelne Vlade, ko god želi da gradi zdrave odnose na principima ravnopravnosti, međusobnog uvažavanja i poštovanja ima uvijek ispruženu ruku. Generalno smatram da sve zemlje Zapadnog Balkana imaju jednostavan izbor. Od saradnje, ekonomske, političke, pomoći u integracionim procesima, kretanja ljudi, roba, kapitala, svi imaju koristi. Od konfrotacije, nesaradnje, tenzija, svi imaju štetu. Tako da je izbor vrlo jednostavan ako imate iskrene namjere i gledate u budućnost.

Odnosi s Kosovom i dalje su osjetljivi. Može li Crna Gora zadržati principijelnu poziciju priznanja Kosova, a istovremeno održati stabilne odnose u regionu?

U Izvještaju EK je navedeno da su odnosi Crna Gora i Kosova u prethodnoj godini ostali dobri. Rekao sam i u odgovoru na ranija pitanja, da generalno smatram da za sve nas na Zapadnom Balkanu put saradnje i međusobne pomoći nema alternativu, a svima želimo ono što je već godinama Hrvatska, a što se smiješi Crnoj Gori, a to je članstvo u EU, jer integracija cjelokupnog Zapadnog Balkana u EU mislim da je ključ za stabilnost, razvoj i sigurnu budućnost.

Koja bi, po vašem mišljenju, trebala biti uloga Crne Gore u rješavanju kriza u regiji, na primjer između Kosova i Srbije ili u Bosni i Hercegovini?

Crna Gora kao mala zemlja, koja ima korektne odnose sa susjedima, i koja će biti prva naredna članica EU, može samo pomoći pomenutim susjedima, uvijek insistirajući na dijalogu, jer nema boljeg rješenja od dogovora, nema goreg izbora od konflikta, a nema sigurnije opcije za sve zemlje Zapadno Balkana od zajedničke evropske budućnosti.

Evropska unija poručuje da je Crna Gora najbliža članstvu od svih zemalja Zapadnog Balkana. Što po vama najviše koči proces pristupanja?

Činjenica da svjedočimo ovih dana prezentaciji najpozitivnijeg godišnjeg Izvještaja EK o napretku i veoma optimističnim porukama čelnika Evropske komisije da se približava trenutak pripreme pisanja Ugovora o pristupanju Crne Gore, jasno ukazuje da je Crna Gora na korak od cilja. Jasno je i iz predmetnog izvještaja da je ključno pitanje za finalizaciju procesa efikasnost sudskih procesa i donošenje pravosnažnih presuda posebno u oblasti organizovanog kriminala i korupcije.

Ima li kriminalno podzemlje i dalje uticaj na političke strukture i pravosuđe?

Kao što sam rekao u nekom od ranijih pitanja, proces vetinga, proces čišćenja sistema od uticaja kriminala, korupcije i svih nedozvoljenih uticaja odnosno kompromitovanih kadrova, je najvažniji proces za ozdravljenje crnogorskog društva. Crna Gora i aktuelna vlast se suočila sa teškim nasleđem imajući u vidi da danas svjedočimo potvrđenim optužnicama, a u nekim slučajevima i već donešenim presudama, za teška krivična djela, protiv bivših čelnika ključnih institucija, bivše decenijske predsjednice Vrhovnog suda, predsjednika drugih sudova, glavnog specijalnog tužioca i drugih tužilaca, dva bivša direktora Uprave policije, nekoliko pomoćnika direktora UP, direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost, na desetine istaknutih funkcionera i službenika sektora bezbjednosti, bivših ministara, čelnika državnih institucija i mnogih drugih u državnom aparatu. Jednom riječju, mafija, karteli, kriminal i korupcija su po riječima i optužnicama nadležnih bili okupirali državu, i proces ozdravljenja tako oboljelog sistema koji se urušavao decenijama svakako nije jednostavan, ali proces uveliko teče i trajaće dok god se Crna Gora i njene institucije u potpunosti ne očiste od kriminala. Nabolji lijek za to su čisti, stručni i hrabri pojedinci na čelnim pozicijama profesionalnih institucija.

Koliko je važna međunarodna saradnja, naročito s Europolom i partnerskim službama EU, u razotkrivanju balkanskih kriminalnih mreža?

Međunarodna saradnja je izuzetno važna i Crna Gora je veoma zadovoljan što je povratila povjerenje i unutar međunarodne obavještjno bezbjednosne zajdnice. Imamo odličnu saradnju sa Europolom, Interpolom, američkim, britanskim i drugim međunarodnim partnerima. Zahvaljujući toj saradnji sprovedena je i istorijska akcija “General” na polju razbijanja narko kartela i procesuiranja ključnih aktera, ali i brojne druge akcije, procesuiranja i lišenja slobode. Odlična saradnja je potvrđjena i na brojnim sastancima koji smo imali sa čelnicima institucija, a prilikom poslednjeg susreta, mog i ministra unutrašnjih poslova sa direktoricom Europola, jasno je istaknuto unapredjenje saradnje koje se bazira na obostrano potvrđenom povjerenju i povećanju obima razmjene podataka i inforamcija.

Na kraju, kako vidite Crnu Goru za deset godina – kao zemlju bez straha, s jakim institucijama i pravdom za sve, ili još uvijek u borbi s nasljeđem prošlosti?

Crna Gora nikada više se ne smije vratiti u vrijeme demokratskih, ekonomskih i političkih nesloboda, mafijaške okupacije zemlje i urušavanja institucija, jer da nije došlo do društveno-političkih promjena 2020. godine opstanak Crne Gore bi bio upitan. Zato Crna Gora treba da nastavi sa reformama ključno fokusiranim na ekonomiju, vladavinu prava i jačanje građanskog društva. Da iskoristi veliku istorijsku i generacijsku šansu i postane dio EU. Tako da Crnu Goru za deset godina vidim i kao članicu EU, kao zemlju jakih i otpornih institucija, ekonomski dodatno osnaženih građana, novih auto puteva i modernih puteva, turističkih, energetskih, poljoprivrednih i drugih poduhvata, jer sve te razvojne politike najbolje pobjeđuju apsurdne identitetske i slične podjele, a izgrađuju snažnu državu koja ima stabilnost, sigurnost i predvidivost.

(Vijesti)