Ekonomska politika | |||
Privatizacija komunalnog sektora - slede poskupljenja, otpuštanje i pad kvaliteta komunalnih usluga |
![]() |
![]() |
![]() |
utorak, 20. decembar 2016. | |
Ovaj zakon predviđa da privatne firme koje putem koncesije ili javno-privatnog partnerstva uđu u sistem vodosnabdevanja, javne rasvete, održavanja javnih površina, proizvodnje i distribucije toplotne energije, obezbeđenja javnog osvetljenja, održavanja puteva, ulica i parkova, upravljanje pijacama i grobljima, mogu i da ispostavljaju građanima Srbije račune za svoje usluge, tj. da ih naplaćuju. Ovim zakonom postojeća vlast teret održavanja komunalnih sistema u Srbiji prebacuje u potpunosti na već potpuno osiromašeno stanovništvo, a tzv. “preduzetnicima” bliskim vlasti omogućuje bogaćenje na račun radničkih porodica i putem eksploatatorske radne prakse. Neverovatno je da u Srbiji u kojoj vlada potpuni nedostatak finasijskog kapitala, što ističe i sama Vlada prilikom afirmisanja politike stranih direktnih investicija, postoje grupe ili pojedinci koji raspolažu znatnim sredstvima koja su potrebna za modernizaciju komunalnih sistema u Srbiji. Iz toga prizilazi da će strani investitori da se uključe u eksploataciju komunalnih sistema u Srbiji i ostvare veliki profit sa malim ulaganjima na račun građana Srbije. I to stoga, što se u praksi stranih direktnih investicija vrši repatrijacija profita, a ne njegovo reinvestiranje.
Malo je verovatno da bi privatizacija komunalnih sistema u Srbiji doprinela racionalzaciji poslovanja i efikasnosti rada ovih preduzeća, imajući u vidu iskustvo evropskih zemalja. Naime, u Italiji je širokom društvenom akcijom sprečena privatizacija vodosnabdevanja, a u Bugarskoj njegova privatizacija dovela do znatnog skoka cena i pada kvaliteta snabdevanja vodom, a za pojedina domaćinstva voda je postala luksuz. S druge strane, ovakav zakon je potpuno u suprotnosti sa savremenim masovnim evropskim društvenim pokretima koji se zalažu za jačanje javnog sektora i javnih usluga radi njihove modernizacije, podizanja efikasnosti poslovanja i dostupnosti građanima, kao na primer u Velikoj Britaniji. Poznato je da su građani Londona, početkom 2000-tih godina davali veliku podršku suprostavljanju gradonačelnika uvođenju modela javno-privatnog partnerstva u održavanju metroa. Građani Amsterdama su se na referendumu izjasnili protiv privatizacije gradskog saobraćaja. Više je nego očito da vlast koja nije u stanju da osmisli i sprovede razvojnu ekonomsku politiku zasnovanu na tehnološkim inovacijama, međunarodnoj konkuretnosti i visokoj društvenoj produktivnosti rada, uz otvaranje kreativnih, stalnih i dobro plaćenih radnih mesta sa punim radnim vremenom, pokušava da privatizacijom komunalnog sektora, omogući njegovo kakvo takvo funkcionisanje, bez suštinskih ulaganja i modernizacije, i ostvari dodatne prihode putem visokih cena komunalnih usluga. Na taj način Vlada nastavlja politiku eksploatatorske radne prakse, ekonomskog iscrpljivanja radničkih domaćinstava, te omogućavanja lake zarade “preduzetnicima” u čijem interesu danas i jedino deluje državna struktura Srbije. |