Ekonomska politika | |||
Kako zapadne banke uništavaju Srbiju |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 13. jul 2009. | |
Guverner Radovan Jelašić i njegov tim iz NBS već na početku izveštaja priznaju da su nekoliko meseci nakon početka ekonomske krize u Srbiji u novembru 2008. godine povećali referentnu kamatnu stopu. Dakle, dok su na Zapadu, u SAD i u Velikoj Britaniji posebno, centralne banke smanjivale kamatne stope radi pokretanja privrede i njenog većeg kreditiranja, u Srbiji je referentna kamata povećana, očigledno samo zarad većeg profita zapadnih banaka koje rade na teritoriji Srbije. Na primer, to pokazuju i sledeće činjenice: u novembru 2008. referentna kamatna stopa je povećana na 17,75 %, a samo mesec dana kasnije, Monetarni odbor NBS je doneo procenu da će inflacija početkom 2009. godine biti oko 10 %. Dakle, izgovor o vezi između referentne kamatne stope i visine inflacije koji često koristi guverner Jelašić kada opravdava visinu referentne kamatne stope ne može biti, blago rečeno, ozbiljan argument. Takođe, NBS u izveštaju navodi i da je koristila ''preporuke''[2] da bi ubedila zapadne banke da posluju u skladu sa tržišnim pravilima. Međutim, zapadne banke su iskoristile ovakav blago rečeno, nejasan stav NBS i retroaktivno su, bez ikakvih sankcija od strane NBS, povećavali marže (bankarske zarade na kredite koji se već otplaćuju) na već zaključene kredite, i to od 0,75 % do 2,5 %! Na primer, Banka Inteza, Erste, Euro EFG štedionica, Pireus, Prokredit, Rajfazen, Hipo Alpe Adrija su tako postupile[3]. NBS i Vlada Srbije ni tada nisu zaštitili srpske građane. Ovakva politika srpskih vlasti je dovela i do ogromnog i nekontrolisanog zaduživanja Srbije. U izveštaju NBS se navodi da je ukupan spoljni dug Srbije u 2008. godini dostigao oko 30 milijardi dolara ili oko 21 milijardi evra. Zatim se navodi da je prosečna kamata na taj dug 4,96 %. Kada se ovo ima u vidu, dolazi se do zaključka da je samo na osnovu kamata stranim poveriocima u 2008. godini isplaćeno oko 1 milijarda evra! NBS iznosi i da je u istom periodu otplaćeno i 2,3 milijarde evra glavnice duga inostranim poveriocima.[4] Dakle, Srbija je u 2008. godini isplatila ukupno oko 3,3 milijarde evra inostranim poveriocima! To je suma koja je uporediva sa 40 % srpskog budžeta usvojenog u decembru 2008. godine! Tačnije, srpska država, građani i preduzeća, izdvajaju sumu koja je uporediva sa 40 % srpskog budžeta, ne za svoju dobrobit i dobrobit svojih porodica i srpske privrede, već za plaćanje kamata i duga zapadnim poveriocima (ili održavanje ekonomskog i društvenog sistema koji postoji u bogatim članicama Evropske unije i SAD). Da bi ova situacija bila još apsurdnija, srpski spoljni dug se nije smanjio u 2008. godini i pored ovako velikih otplata. Naprotiv, srpski spoljni dug se povećao! Istovremeno, dok se spoljni dug Srbije i njenih građana povećavao, rasli su i prihodi zapadnih banaka u Srbiji. Zapadne banke zahvaljujući vlastima u Beogradu, drže monopolski položaj na srpskom finansijskom tržištu (oko 75 % banaka na srpskom finansijskom tržištu je u rukama stranaca). U tom kontekstu, bankarski sektor u Srbiji je zabeležio pozitivan finansijski rezultat. U periodu, 2007/2008. godine, finansijska koncetracija prvih pet banaka je povećana sa 44,6 % na 46,2, %, u bilansnoj sumi, u kreditnoj aktivnosti 44,2% na 45,7 % i depozitnom potencijalu 48,1 % na 49,8%. Takođe, kada se radi o prvoj i najuspešnijoj banci u Srbiji (naravno, opet banka u zapadnom vlasništvu) porast koncetracije u procentima, za iste tri prethodno navedene kategorije, izgleda ovako: 11,3 % na 14,1 %, zatim 10,3 % na 15,3 % i 12,9% na 13,9%[5]. Ukupno, kada se analiziraju podaci o trogodišnjoj dobiti banaka u Srbiji, ponovo se dolazi do zaključka da dok se Srbija zaduživala, strane banke su povećavale svoju dobiti. Na primer, godine 2006. dobit banaka je iznosila 16, 4 milijardi dinara, 2007. – 23,4 milijardi dinara i 2008. – 34,9 milijardi dinara (ili oko 470 miliona evra prema zvaničnom kursu dinara iz decembra 2008 godine).[6] Slična situacija je i u sektoru osiguravajućih društva. Od 24 osiguravajuća društva u Srbiji 2008. godine, 17 je bilo u stranom vlasništvu. Kao i slučaju banaka, strana osiguravajuća društva su povećala svoje prihode u periodu 2007/2008 . Učešće u premiji neživotnog osiguranja je povećano sa 59,1% u 2007. godini na 61%, a u ukupnoj imovini sa 58,6% na 61,2%. Takođe, u premiji životnog osiguranja, osiguravajuća društva u stranom vlasništvu su u 2008. godini imala učešće od skoro neverovatnih, 92,6 %, a u broju zaposlenih 70 %.[7] Naravno, da bi se skrenula pažnja sa ovakvih negativnih podataka, srpskom narodu i javnosti su tokom 9 godina od promene vlasti, skoro neprestano prezentirani podaci o rastu deviznih rezervi. Međutim, kada se uporede podaci o prihodu od srpskih deviznih rezervi (koje se uglavnom nalaze na Zapadu) i onih ogromnih suma koje Srbija svake godine plaća uglavnom zapadnim poveriocima, svakom neutralnom posmatraču će ponovo biti jasno da Zapad i njegove banke ekonomski izrabljuju Srbiju. Na primer, 2008. godine, srpske devizne su iznosile 8 milijardi i 160 miliona evra ili u dolarima izraženo na dan 31. decembra 2008. godine, 11 milijardi i 490 miliona dolara. (Dakle, devizne rezerve u 2008. godini su bile manje za 15,4% ili za 1 milijardu i 480 miliona evra u odnosu na 2007. godinu). U 2008. godini, srpske devizne rezerve su se sastojale od stranih hartija od vrednosti, u visini od 82,32 % (u 2007. godini 60,63%) i depozita na računima NBS u inostranstvu, u visini od 8,38% (u 2007. godini 35,25%) Ostatak srpskih deviznih rezervi u 2008. bili su efektivni strani novac, zlato i specijalna prava vučenja. Kada se analiziraju ovi podaci, dolazi se do zaključka da je Narodna banka Srbije u 2008. godini uglavnom kupovala inostrane hartije od vrednosti, tačnije, obveznice. To se i potvrđuje u izveštaju NBS, jer se u njemu navodi da su kupovane državne obveznice na Zapadu, (tačnije Kanadi, Nemačkoj, SAD i Velikoj Britaniji). U izveštaju se navodi i da je ukupan prihod od ovih obveznica i kamata na devizne račune NBS u inostranstvu iznosio oko 316 miliona evra[8]. Dakle, Srbija je u 2008. godini, na osnovu svojih deviznih rezervi od oko 8 milijardi evra, zaradila oko 316 miliona evra, a srpski poverioci na osnovu srpskog duga od oko 21 milijardu evra su zaradili preko 3 milijarde evra! Tačnije, skoro 10 puta više, iako je razlika između srpskog duga Zapadu i srpskih deviznih rezervi oko 3 puta. Istovremeno, srpski dug u 2008. godini je, kao što je prethodno izneto, porastao, a devizne rezerve su smanjene! To je prava istina o srpskim finansijama i nikakve fraze o ''dobronamernim'' zapadnim bankama i poveriocima je ne mogu sakriti. Tačnije, čitav sistem koji čine zapadne banke na teritoriji Srbije, Međunarodni monetarni fond i Svetska banka, ali i centralne banke zapadnih zemalja, imaju za cilj samo da omoguće kretanje novca od Srbije ka Zapadu, a ne obrnuto.U tom kontekstu, prvi korak ka izlasku Srbije iz ekonomske provalije u kojoj se ona nalazi jeste sagledavanje ove istine, uz prestanak prozapadne propagande. |