Početna strana > Rubrike > Ekonomska politika > Bankarizacija našeg života, ili šta ako propadnu
Ekonomska politika

Bankarizacija našeg života, ili šta ako propadnu

PDF Štampa El. pošta
Nenad Gaćanović   
subota, 01. septembar 2012.

Da li su srpske banke bile dovoljno darežljive prema srpskom budžetu da bismo mogli od pozitivnih budžetskih efekata da nadoknadimo njihove gubitke?

Ubirali ste porez, reći će bankari. Da, i mi smo plaćali porez, odgovaraju građani, pa država ne plaća naše dugove u slučaju bankrota.

Kakvi su to zaista bili budžetski efekti i šta ćemo morati da platimo u slučaju bankrota banaka?

I kako obično imaginacija počinje, bila jednom jedna banka... Od građana je prikupila milijardu evra štednje. Na štednju je plaćala pasivnu kamatu građanima od 5% na godišnjem nivou. U apsolutnom iznosu, to je 50 miliona evra. Nije mogla da plasira sav ovaj novac, te je plasirala 700 miliona evra. Na plasmane je naplaćivala aktivnu kamatu od 15%. U apsolutnom iznosu, to je 105 miliona evra. Na razliku od 55 miliona evra bila je dužna da plati porez od 20%. U apsolutnom iznosu, to je 11 miliona evra.

Ostvarila je dobit od 1,4% aktive, odnosno u našem slučaju 1,4% od 700 miliona evra. U apsolutnom iznosu, to je 9,8 miliona evra i na to je bila dužna da plati porez na dobit u apsolutnom iznosu od 980.000 evra.

Dakle, naša banka iz bajke napunila je srpski budžet ove godine sa 11,98 miliona evra.

Plate zaposlenima ne možemo računati u pozitivne efekte: pretpostavljamo da su zaposleni svojoj banci ustupili neki rad i neku vrednost u zamenu, odnosno da im plata nije poklonjena. Isto tako i kirije za poslovne prostore i donacije lokalnim samoupravama i...

Ako se ne pojavi princ da probudi našu lepoticu i ona zanavek zaspi, treba očitati opelo, a sutradan videti ko će da obešteti štediše. Vade se knjige, utvrđuje se koliko ko potražuje i pravi prvi račun. Gle vraga! Prvih 300 miliona evra povlačimo od Narodne banke, jer su oni bili deponovani kod nje na ime obavezne rezerve i nisu bili ni plasirane. Uh, dobro je, još samo 700 miliona evra. Još 150 miliona je bio akcionarski, sopstveni kapital banke i njenih akcionara koji su svesni da će im ostati ostaci ostataka ako budemo sahranjivali lepoticu. Uh, još samo 550 miliona evra. A onih 700 miliona koje je pokojna lepotica plasirala? Može li nešto da se izvuče od toga? 

E to je umetnost! Lepotica je zaspala od nemoći, pa kako će da žive njeni klijenti? Pretpostavimo da polovina njih ne može da vraća kredite koje je uzela. Potpuno realna situacija u krizi. Ako bankrotiraju moćne banke, kako neće naša slabašna privreda i građani?! Dakle, od 700 miliona evra polovina se otpisuje, 350 miliona evra se vraća i mi treba da izmirimo ceh na nepokrivenu razliku od 200 miliona evra. Mi, poreski obveznici. A ove godine je ta ista banka uplatila 11,98 miliona evra u budžet, 11,98 miliona od svoje zarade.

Da li treba da Vas podsetim da su obaveze srpskih banaka po osnovu uzetih kredita i depozita oko 20 milijardi evra? 20 puta po 200 miliona evra! A nismo još izmirili Dafinine i Jezdine cehove.

Dok je zarađivala, zaista je uplaćivala, ne može se prigovoriti. Sad kad više ne može... Plati ti, meni nešto nije dobro.