Crkva i politika | |||
Kako je jedna mala knjiga pokazala koliko je Srbija slobodna |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 28. april 2010. | |
Knjiga"Istina o slučaju vladike Artemija"započela je svoj burni život još u maloj provincijskoj štampariji, u koju je, dok su se sušila slova na njenim stranicama, došao "lopov" i uzeo knjigu. Taj "razbojnik" je i pre priređivača na enkavedeovski način došao do knjige, oglušujući se o reči Hristove - "ko ne ulazi na vrata u tor ovčiji nego prelazi na drugom mjestu, on je lopov i razbojnik" (Jn. 10. 1.). Opskurni štampar koji šalje dojave o knjigama, i uz to štampa za navedenu "firmu",novinarsku mušteriju, i sveštenik tajni cenzor - to su scene, koje su se, iz vremena najvećih progona pravoslavlja (iz doba Teofana Prokopoviča i Petra Velikog ili Josifa Visarionoviča Staljina), prenele u demokratsku i slobodnu Srbiju na početku XXI veka. Kada je cenzor, i ne gledajući sadržaj, u naslovu knjige video reč ISTINA uz ime progonjenog vladike, počeo je pred svedocima (da li je u ničeovskom zanosu moći sveštenik-pravnik zaboravio na značaj ovog dokaznog sredstva?), u duhu najboljih učitelja koji su lečili narod od "opijuma" zvanog religija, da preti priređivačima knjige. Scena sa razbojnikom i cenzorom se završila, a već prvog jutra života malene knjige, usledio je novi napad na priređivače. Rektor Univerziteta u Kragujevcu poziva, po nalogu Sinoda i administratora Eparhije raško-prizrenske umirovljenog episkopa Atanasija, pojedine profesore Pravnog fakulteta da u najboljem duhu "evropske prosvećenosti" izvrše pritisak na priređivače "jeretičke" knjige. Nezaštićeni asistenti, na početku naučne karijere, egzistencijalno vezani za ustanovu u kojoj rade, podvrgavaju se sistematskoj presiji, po metodama uspešno savladanim u vremenu "brozomore". Vrhunac ovog svojevrsnog duhovnog linča, kome su izložena dva asistenta i njihove porodice, usledio je u petak, 23. 4. 2010. godine, posle posete rektora Slobodana Arsenijevića, kao i dekana i profesora Pravnog fakulteta u Kragujevcu Predraga Stojanovića i Nenada Đurđevića, patrijarhu Srpskom g. Irineju. Rektor Univerziteta u Kragujevcu je tada izjavio, kako je prenela na svom zvaničnom sajtu "Informativna služba SPC", da"dobri odnosi između Univerziteta i SPC ne mogu i ne smeju biti narušeni samovoljnim i neodgovornim istupima pojedinaca kao što su javni istupi mr Zorana Čvorovića i mr Sonje Spasojević, asistenata Pravnog fakulteta, koji su se uključili u svojevrsnu kampanju protiv legitimnih odluka Svetog Arhijerejskog Sinoda povodom situacije u Eparhiji Raško-Prizrenskoj". Na izjavu rektora, kako stoji na pomenutom sajtu, nadovezao se dekan Pravnog fakulteta prof. dr Predrag Stojanović, rečima: "da nijedan organ Univerzteta i Pravnog fakulteta ne stoji iza stavova koje u javnosti iznose dvoje pomenutih asistenata i od istih se javno ograđuje... " Razumljivo je da Rektor, ginekolog, ne zna da svojim istupima krši čitav niz odredbi Ustava Republike Srbije o sekularnoj državi i slobodi misli, savesti i veroispovesti (čl. 11 i čl. 43 Ustava), ali i čini krivično delo povrede ravnopravnopravnosti, (čl. 128, st. 2 K. Z.), kao i krivično delo zloupotrebe službenog položaja (čl. 359, st. 1 K. Z.), jer svojom izjavom nanosi štetu i povređuje prava dvoje asistenata. Međutim, neshvatljivo je da profesori Pravnog fakulteta ne poštuju navedene norme, već kao saučesnici učestvuju u njihovom izvršenju. Vrhunac svega je ponašanje prof. dr Nenada Đurđevića, profesora Obligacionog i Sportskog prava, jer on, kao neko ko predaje i Crkveno pravo, najpre treba da zna šta znači princip odvojenosti crkve od države, kao i to da jednu od temeljnih evropskih vrednosti čini freedom of religion, ujemčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda od 1950. godine. U ovoj inkvizitorskoj hajci, nažalost, saučestvuje i nevidljiva ruka iz "Informativne službe SPC" koja sastavlja ovakva saopštenja, iako su ona protivna predanjskoj praksi uređivanja odnosa države i Pravoslavne crkve. Priređivači knjige se, i posle svega, nadaju da će razumevanje naći upravo kod onih arhijereja, koji govore o Hrišćanskoj veri, kao veri ljubavi, i koji imaju razumevanje za sve, za rimokatolike, protestante, muslimane, budiste i ateiste, a uz njih verujemo i za nas, "zabludele" svoje ovce. Šta su pokazale sve ove epizode iz medijske priče "Istina o slučaju vladike Artemija"? Jedna malena knjiga pokazala je koliko je polje slobode u današnjoj Srbiji i koliko su čvrsta njena pravna jemstva. Još jednom se videlo da su zbog političkih interesa žrtvovani, ne vladika Artemije, ponajmanje dva asistenta, već sloboda i pravo, kao temelj jedne države. Krajnje je vreme da se osvestimo, i u srpskoj državi i u Srpskoj Crkvi, jer gnoj iz celog narodnog tela kulja na sve strane! Što se tiče priređivača knjige, oni smireno, kao pravnici, čekaju reakciju tužilaštva, ombudsmana, Ministarstva prosvete, i najzad Predsednika Republike. |