"Ko udara tako pozno u dubini noćnog mira
Na vratima zatvorenog svetogorskog manastira?
..........
Otvor`te mi, časni oci, manastirska teška vrata,
i primite carskog sina ko najmlađeg svoga brata.
..........
Vekovi su prohujali od čudesne one noći -
Vekovi su prohujali i mnogi će jošte proći -
Al` to dete jošte živi, jer njegova živi slava,
Jer to dete beše Rastko, sin Nemanjin, Sveti Sava.
Na vratima zatvorenog svetogorskog manastira?
..........
Otvor`te mi, časni oci, manastirska teška vrata,
i primite carskog sina ko najmlađeg svoga brata.
..........
Vekovi su prohujali od čudesne one noći -
Vekovi su prohujali i mnogi će jošte proći -
Al` to dete jošte živi, jer njegova živi slava,
Jer to dete beše Rastko, sin Nemanjin, Sveti Sava.