Све то ме изнова подсетило, посредно, на реплику из необичног Деспотовљевог романа „Јесен сваког дрвета“ који као ретко које дело наше књижевности говори о крају епохе социјализма, крају источног блока и импликацијама које ће то имати по свет и нас у том свету, са нарочитим освртом на уметничке праксе, дакле и на оне који причају приче.
Hvala Monji Jovic sto se setila Vojislava Despotova, divnog pesnika, prevodioca, i plemenitog coveka, koji je ziveo u drugoj polovici proslog veka, od 1950. do 2000.godine. Jedna od njegovih pesnickih knjiga nosi naslov "Pada dubok sneg" - primer kako rasni autori stvaraju nezaboravne stilske figure! Dok sneg jos pada, mozda je tek poceo, pesnik vidi krajnji rezultat, duboki sneg.
Ali, eto, srpska kritika nema vremena da se bavi Despotovom i slicnim, malobrojnim - sto bi, kad imaju knjizevne smutljivce poput Basare, Srbljanovicke, V.Arsenijevica...
Hvala Monji Jovic sto se setila Vojislava Despotova, divnog pesnika, prevodioca, i plemenitog coveka, koji je ziveo u drugoj polovici proslog veka, od 1950. do 2000.godine. Jedna od njegovih pesnickih knjiga nosi naslov "Pada dubok sneg" - primer kako rasni autori stvaraju nezaboravne stilske figure! Dok sneg jos pada, mozda je tek poceo, pesnik vidi krajnji rezultat, duboki sneg.
Ali, eto, srpska kritika nema vremena da se bavi Despotovom i slicnim, malobrojnim - sto bi, kad imaju knjizevne smutljivce poput Basare, Srbljanovicke, V.Arsenijevica...