Milošević je pad RSK proglasio za svoju pobedu, sa parolom izgubili smo teritorije ali smo sačuvali narod. Iz nekog razloga, to se nikad ne spominje, podađajte zašto.
A što se tiče "odbijanja" plana Z-4, pa ovde je pre nekoliko nedelja objavljeno od strane Davora Lukača: "Milan Babić, tadašnji premijer Republike Srpske Krajine, poručio je 3. avgusta 1995. godine uveče iz Ženeve da praktično priznaje kapitulaciju i povratak u okrilje Hrvatske."
Dakle, rukovodstvo RSK je prihvatilo taj plan, a narod koji je verovao da će im Milošević pomoći je to shvatio kao kapitulaciju. A svi znamo šta se posle desilo, velika Miloševićeva pobeda.

Neki kažu da je otrovan.

Potpuno je realno da NATO hrvatska vojska udje u deo Srbije koji su okupirali u 2. Sv ratu pod izgovorom zastite svog etniciteta ako pomahnitali Oskar zapali gradjanski rat.

Ni sto Jovana ne bi moglo sprečiti rat u Hrvatskoj i BiH.

Setite se sudbine Josipa Reihl Kira, osiječkog načelnika MUP-a, kojeg je Glavaš dao ubiti kad se vraćao s pregovora sa Srbima.

Nakon njegovog ubistva smenjuju ministra unutrašnjih poslova Josipa Boljkovca, koji kasnije javno istupa sa tvrdnjom da Srbi u Hrvatskoj nisu bili za rat niti su prvi počeli!

O broju Srba iz Siska koji su još 1990. godine preko noći zauvek "nestali " pisao je i govorio Stipe Šuvar.

Tuđman je javno rekao da su slučajno Srbi prihvatili plan Z4, Hrvatska bi morala odbiti.

Trećeg avgusta 1995. hrvatska televizija objavljuje vest da su Srbi odbili plan Z4 ali da se pregovori nastavljaju, a ujutru u pet kreće napad na Petrinju i ostale delove Krajine!

Svaka rasprava na temu "šta bilo da je bilo" je besmisleno gubljenje vremena!

Mislim da Jovan Rašković nije bio dorastao političkoj situaciji. Puno je raznih doktora koji su zalutali u politiku. I bilo bi bolje da se nikada nisu bavili politikom.
Srbi u Hrvatskoj bili su u nepovoljnom položaju više desetljeće ili bolje rečeno više stotina godina. Niz događaja u tom periodu slabio je položaj Srba u Hrvatskoj, a raspad bivše države i rat bili su završni udarac.
Čim je na ovim prostorima prestalo postojati Tursko carstvo, odmah su se Germani i njihove sluge okrenuli protiv Srba. Genocid iz drugog sv. rata je zločin koji je Katolička crkva učinila protestantima u 16. i 17. stoljeću. Srbe-pravoslavce u tom periodu nitko nije dirao radi potrebe obrane od Turaka. I radi toga što su činili oko 48% vojnika u Vojnoj krajini.
Mislim da će se nastaviti sa protjerivanjem Srba zapadno od Drine. Sljedeće na redu je zapadni dio R. Srpske.

Zašto bi želja Srba u Hrvatskoj da se ne otcepe zajedno sa Hrvatima već da ostanu u Jugoslaviji bila nerealna? Šta je sve u 1991. delovalo nerealno pa se ostvarilo. Pa ko je u februaru-martu 1989. mislio da do kraja godine više neće biti komunizma? Zašto je želja naroda bez državne tradicije (Slovenaca i Makedonaca) bila realna, zašto je Rupel bio realista, a Srbi u RSK nerealni? Ustav SFRJ je davao pravo na samoopredeljenje NARODIMA, ne republikama, tako da su Srbi imali isto pravo da se opredele da ostanu kao i Hrvati da odu. To što su Hrvati taj član Ustava tumačili i tumače kao pravo republika i što je to potvrdila Badinterova komisija, to je druga priča. Raškovićev tajni odlazak na razgovore s Tuđmanom ga je delegitimisao i pokazao da nije dorastao situaciji kad je tako lako upao u političku zamku. Pohvala toj politici danas znači da je Srbi trebalo bez ikakve borbe da odustanu od svojih političkih ciljeva u trenutku kada su Hrvati svoje istakli i istakli spremnost da ih brane oružjem.