Uzroci nesreca u Namenskoj industriji su nepotizam i partijsko zaposljavanje, nesposobnost rukovodilaca sa laznim diplomama, isisavanje prihoda preduzeca od strane partije na vlasti, nepostovanje mera zastite na radu od strane rukovodstava preduzeca, lose upravljanje od strane Ministarstva odbrane, nerealni zahtevi da se stalno povecava profit a smanjuju troskovi (broj radnika). Oni jednostavno ne razumeju kako u lancu nesrecnih okolnosti, oni doprinose nesrecama, a sprecavanje ih ne interesuje jer ce njihovi politicki patroni iz Beograd preko pritiska na pravosudje uvek obezbediti zataskavanje i prebacivanje odgovornosti na unesrecene radnike. Lanac svake nesrece tog tipa pocinje sa partijom na vlasti, ministrom, direktorom, pa preko sefova i poslovodja nesrecne okolnosti se obijaju o glavu radnicima koji stradaju. U Srbiji direktor namenske nikada ni za sta nije kriv, samo zasluzan. Ako se nesto desi, uvek je kriv radnik. To je bolesno.