Svaka politika u svoje vrijeme i za određeni momenat. Ovo velike sile koriste za svoju korist.
A zna se ko nadrlja u tim odnosima...
Preporuke:
0
0
2
ponedeljak, 30 novembar 2009 15:32
Simic Manojlo
Postovana gospodjo Mila !
Vasa analiza je toliko divna, da navodi na
apsurdnu pomisao, da sa protokom vremena, prave
erudite postaju sve veca rijetkost.
Meni je narocito interesantan pasus o pariskom
Konzervatoriju " Sergej Rahmanjinov ".
Njegova Simfonija br.2 u E-molu, Op.27 (narocito
pod dirigentskom palicom Sergeja Cajkova), izvodi
se, u citavoj Sjevernoj Americi, u vokalnoj
interpretaciji neke veoma popularne pjevacice ( da
sada ne trazim ime ), i moze da se cuje na raznim
javnim mjestima , i narocito po njihovim velikim
ducanima. Svi je znaju , a kad sam jednoj koleginici rekao, da je to sto " hjumi " i pjevusi
Sergej Rahmanjinov, odgovorila mi je :
" Russian sacks ".
Ovo nas, na neki nacin, dovodi u vezu sa Vasom ,
tako tacnom konstatacijom da se " nasa mala Srbija
necka i preispituje, sta je dobila, a sta
izgubila ... ", jer ostavlja opor utisak , da
nasa nadobudna " prozapadna Vlada ", uopste
nije svjesna znacaja te ruske ispruzene ruke, koja
zbog ignorantskog odnosa tih nasih " demokrata ",
moze zauvijek da ostane, viseci u vazduhu.
Imati takav odnos, maskiran formalnim , nevoljkim
" odradjivanjem " posla, prema velikom narodu,
velike kulture i uticaja u Svijetu, koji ocigledno
zeli da pomogne, uz istovremen puzilacki i podanicki karakter nase komunikacije sa "zapadom",
koji, ocigledno , trazi i najmanju sansu za nove i
nove ucjene, znaci punu i potpunu nedoraslost
znacaju istorijskog trenutka.
Preporuke:
0
0
3
ponedeljak, 30 novembar 2009 17:18
paja patak (1)
@Branko: “A zna se ko nadrlja u tim odnosima...“ Eh, Branko, nadrljala je i Rusija u odnosu na Francusku par puta u prošlosti. Ostavljajući Napoleona po strani, uzmite npr. Krimski rat (1854-1856) u kome je Francuska oduševljeno učestvovala protiv Rusije. O tome svedoče i poznati pariski toponimi – npr. Bulevar Sevastopolj (i metro stanica), pa trg Alma (i istoimeni most na Seni), a ima toga još. Istina, propustili su da nekom trgu, mostu, ili metro-stanici daju ime „Petropavlovsk“ – nije im baš bilo zgodno, jer je na drugom kraju sveta, na Kamčatki, u tom istom ratu, ruska flota pod komandom admiraja Jefimija Putjatina porazila komibnovanu britansko-grancusku flotu, a desantni odredi su im bili desetkovani. Nešto više od pola veka kasnije, dok su ruski vojnici stotinama hiljada ginuli na bojištima Istočne Pruske u Prvom svetskom ratu, žrtvovani samo sa jednim ciljem (nijednim od značaja za vojnu strategiju Rusije): odvlačenja nemačkih vojnih efektiva radi spasavanja opsednutog Pariza, Rusi su im bili dobri. U toku Građanskog rata u Rusiji, Francuska je više odmagala nego pomagale protivnike boljševika, “Bele“ – svoje nominalne saveznike, i posle njihovog poraza, (1920. g.) je evakuisanu (Belu) armiju generala Vrangela internirala na okupiranoj turskoj teritoriji u logorima Galipolja, gde su Francuzi te svoje bivše saveznike tretirali na najponižavajući način, gore nego ratne zarobljenike. Odatle je, posle dužeg vremena, većinu njih spasla Kraljevina SHS, primivši ih na svoju teritoriju a Francuska je oduzela celokupno brodovlje ruske Crnomorske vojne flote (po efektivima jače od italijanske) uprkos želji generala Vrangela da pripadnu Kraljevini SHS, i - za račun naduvanog, dobrim delom izmišljenog ruskog dugovanja, internirala rusku flotu u Bizertu, gde je ova do sredine tridesetih godina postepeno istrunula (nastavak sledi).
Preporuke:
0
0
4
ponedeljak, 30 novembar 2009 17:19
paja patak (2)
Gđa Alečković- Nikolić, optimistički gleda, govoreći o svojim studentskim viđenjima ruskih izbeglica u Parizu, i kaže da je kasnije shvatila „da je ruska emigracija bila oduvek jedna od najcenjenijih i najbolje pozicioniranih iseljeničkih grupa u Francuskoj.“ Prvo – ne radi se o emigrantima, nego o izbeglicama – a drugo: nema govora o „oduvek“ – tek se dobro pozicionirao značajan broj predstavnika druge generacije tih izbeglica. Prva njihova generacija je ( uprkos svojim visokim kvalifikacijama i poreklu) među Francuzima bila poznata kao izvor jeftine radne snage za Renoove i fabrike teške industrije, kao portiri hotela i noćnih lokala, novinski kolporteri, taksi šoferi, klošari i – sa malim izuzecima, kao prihvaćeni umetnici i stručnjaci – ali uvek kao prezreni stranci sa teškom mukom dobijenim dozvolama boravka. U Drugom svetskom ratu se na Istočnom frontu, na nemačkoj strani, protiv Crvene Armije, predano borila dobrovoljačka francuska SS divizija (33e Waffen-Grenadier-Division der SS Charlemagne (französische Nr. 1 S). Nisam samo siguran da li je pariski trg (i metro stanica) Staljingrad tako nazvan u spomen da borbu te francuske SS divizije na Istočnom frontu, ili – ipak, ne? Toliko o francuskom prijateljstvu prema Rusiji. Sadašnje udvaranje Francuske Rusiji je diktirano čisto sebičnim francuskim razlozima. Sarkozi svojim stavom u odnosu na Rusiju, po mom mišljenju, odražava stav francuskog establišmenta. Njegovo elegantno bekstvo na Karibe me podseća na sličan gest jednog balkanskog predsednika (samo, taj je pobegao u Rumuniju). Siguran sam da Putin zna sve ovo, ne zaboravlja i ne oprašta – ali jako je dobro da je Rusija sada energetski toliko moćna da može sebi dozvoliti da ostavi po strani Brisel i po svom izboru sklapa pogodbe sa pojedinim državama. Nadam se samo da će u tom pogledu u velikom luku zaobići „perfidni Albion“, koji je, uostalom, kroz istoriju uvek stajao iza francuskih činjenja i nečinjenja protiv Rusije, a sam uvek bio arhi-neprijatelj Rusije.
Preporuke:
0
0
5
ponedeljak, 30 novembar 2009 19:51
Prečanin
Ne znam ništa o Rusko-francuskim relacijama, hvala velika uvaženoj g-đi Alečković-Nikolić na interesantnim informacijama.
Držim da bi bilo zanimljivo da neki komepetentan analitičar ovako obradi rusko njemačke ekonomske odnose. Čini mi se da su oni još intenzivniji. Nekoliko hiljada njemačkih firmi posluje sa Rusima. Razgovarao sam sa Nijemcima koji tamo rade. Govore s poštovanjem o Rusiji. Veliko gradilište. A, u Frankfurtu se, na ulici sve češće čuje ruski a ruske novine se nude na većim trafikama. Na njemačkoj TV ruske teme su sve češće a na ruskoj TV gledamo njemačke reklame!
Jedan Rus mi nedavno reče da se njegova zemlja okrenula ozbiljnim partnerima. Neki nekadašnji saveznici su u trećem planu. Prošlo je kaže vrijeme "kada su mogli samo Rusiji utrapiti meso lošeg kvaliteta..."
Preporuke:
0
0
6
utorak, 01 decembar 2009 02:00
Radgost
Poštovana gospođo,
Ma da li su Francuzi zapalili Moskvu kao izraz
svoje naklonosti prema Rusiji?
General Miloradović,zapovednik zaštitnih jedinica
kod Feldmaršala Kutuzova,jeste jedan od najvećih
junaka u odbrani Rusije od,kako Vi kažete,francuske
rusofilije.Pre bitke naroda kod Lajpciga,generali
Blihner i Miloradović,provodili su sate pripremajući
pobednički napad na Francuze;Miloradović nije
govorio nemački a Blihner,Prus nije znao ruski!
Slavni i preslavni veliki Gete,bio je zapanjen
i razočaran videvši svoje sunarodnike pruse
kako se grle sa oslobodilačkom ruskom vojskom.
Gete je jednostavno smatrao da primitvni prusi
ne razumeju vrednosti koje su doneli francuzi
na bajonetima.
Na generala Miloradovića je izvršen atentat 1825g.,
u vreme dok je bio civilni i vojni zapovednik Moskve.
Društvo koje je izvršilo ubistvo(Severno) je uglavnom
sebe smatralo naprednom civilizovanom "elitom";
naime,Francuzi,Napoleon,"elita",itd su proglasili
Miloradovića da se protiv francuza bori nepristojno
jer nije naredio ruskim seljacima da snabdevaju francusku vojsku senom za konje!
Preporuke:
0
0
7
utorak, 01 decembar 2009 08:40
Srboljub Savic
Dragi komentatori,
Postovana g. Aleckovic-Nikolic,
Rusko-francuski odnosi su dugi, pa dodajmo infor-
macije, pre analiza i osuda.
Uostalom, ideju clanka sam shvatio vise kao tugo-
vanku nad nasom neosnovanom arogancijom, nego
neko svrsatvanje.
[Dok je uticaj francuske (pa i ruske)kulture u
Srbiji bi jaci, nije bilo prostora za razne
"kulture".]
Istorija rusko-francuskih odnosa pocela je i pre
Petra Velikg (koji je pored italijanskih, angazovao
francuske arhitekte u projektovanju i gradnji Sankt
Petersburg-a). Rusija (bar plemstvo)nije zaostajala
za Evropom, prihvatajuci neprokosnovenost francus-
kog jezika u diplomatiji i "francusko" vaspitanje
(pogotovo, mladih dama). "Francusko" je bilo (i
osatlo) pojam otmenosti (plemstva) i kulture.
[SSSR je zato masovno proizvodio "sampanjac", sa
namerom da otmenost priblizi svima, posebno radnic-
koj klasi.]
Ruska stradanja u ratovima XIX i XX veka, nisu
bitno promenila odnos, ni naroda ni svih vlasti
prema "francuskom".
Sa druge strane, pored popularnosti mnogo cega ruskog i doprinosa Rusa Francuskoj, Francuzi su
(ne mali deo) voleli Ruse. Francuska komunisticka
partija (dugo snazna) podrzavala je itekako SSSR.
Staljinova (pobednika nemackog nacizma)smrt je vise oplakana u Francuskoj nego bilo gde van SSSR.
Zbog istorije i danasnjih odnosa u Evropi i svetu,
ne treba ni najmanje da cudi privredna saradnja
dve zemlje.
Medjutim, ono sto Srbija lakse moze da postigne i
sebi pomogne, prenebregava se.
[A propo! Ruski kozaci, prodrevsi u Pariz, posle
progona Napoleona, ostavili su ime pariskoj (i
francuskoj) instituciji - BISTRO-u (brzo, ruski).]
Rusi i Francuzi misle na profite, grade buducnost,
veze i uticaje, polazeci od zajednickog i bliskog.
[Rusko-nemacki odnosi, takodje jos iz doba Petra I
takodje nisu (ni ranije ni sada) samo odnosi
neprijateljstava u ratovima.]
S postovanjem,
S. Savic
Preporuke:
0
0
8
utorak, 01 decembar 2009 10:38
Branko
Za paju
U redu to što kažeš... Samo danas rusa i francuza ima puno, imaju svoje (koliko-toliko) jake države, uticajne su, ekonomski jake...
A mene samo moj narod zanima. Za i jedne i druge me zaboli, i oni i njihova istorija. Ako izuzmemo časne pojedince...
Preporuke:
0
0
9
utorak, 01 decembar 2009 11:13
brm
ne razumem poriv da se pragmatična politika i zdravorazumska ekonomija motivisana profitom (kao i sve normalne ekonomije) prevodi u kategorije ruso/franko filija, bratstva i ljubavi...
Preporuke:
0
0
10
utorak, 01 decembar 2009 12:15
paja patak
@Srboljub Savic : “….pa dodajmo informacije, pre analiza i osuda….” I ja, i @Radgost smo izneli istorijske činjenice o Rusiji i njenom (delimičnom) iskustvu sa Francuskom.
Dobro, da vidimo neke infomacije koje pružate: „...SSSR je zato masovno proizvodio "sampanjac", sa namerom da otmenost priblizi svima, posebno radnic koj klasi.]...“ Šampanjac se u Ruskoj Imperiji proizvodio daleko pre nastanka SSSR-a. Najstariji pisani podaci kažu da je za vlade imperatora Pavla I, 1799g. na Krimu počela proizvodnja šampanjca. Ona se tokom vremena toliko razgranala i razvila, da na Svetskoj Izložbi 1900.g., u Parizu, na slepoj probi (maskirane flaše) , Gran Pri nije dobio nijedan od najboljih francuskih šampanjaca, nego ruski šampanjac prozveden u zavodima kneza Lava Sergejeviča Golicina, na Krimu. A radničkoj klasi ostavljam otmenost, SSSR i njegov šampanjac koji sovjetski vlastodršci sigurno nisu pili.
„ [A propo! Ruski kozaci, prodrevsi u Pariz, posle progona Napoleona, ostavili su ime pariskoj (ifrancuskoj) instituciji - BISTRO-u (brzo, ruski).]“ Da, to je popularna legenda – ali ne i više od toga. Stručna etimologija te reči argumentovano pobija ovu šarmantnu legendu. Između ostalog, prvo zabeleženo pominjanje te reči je iz 1884.g., čitavih sedamdeset godina posle kratkotrajnog boravka kozaka u Parizu – a (bez ulaženja u detalje), koreni te reči se nalaze u nekoliko lokalnih francuskih dijalekata.
Inače – da ponovim – smatram da je vrlo korisno što Rusija zaključuje posebne ugovore (pa i sa Francuskom), i tu (deplasirana) ljubav među njima ne treba da ima nikakve uloge, dakle – to uopšte ne osuđujem. Da zaključim jednom srpskom poslovicom: „Ljubav za ljubav, a sirenje za pare!“
Preporuke:
0
0
11
utorak, 01 decembar 2009 15:58
Radgost
@Paja Patak “...baš tako,o sirenju i ljubavi...“
Domećem o francuskoj slovenofiliji prema Srbima.
Godina 1813;stanje neposredno pre boja na Čegru.
Očekivalo se da turska vojska napusti Niš,bez boja,bez tepanje!
Ali oćeš,uz zvuke ganc nove koračnice,francuski oficiri su ubedili Turke
da krenu u boj protiv Srba.
Pobednici u tom boju su napravili Ćele Kulu!
U prošlosti je bilo mnogo malih i velikih bojeva između Srba i Turaka,
ali pobednik nije pravio takve spomenike.
Nišava i Morava su po zlu zapamtile francusku koračnicu.
Dalje,uprkos francuskom nastojanju da Turskoj nametne francuski jezik,
srpski jezik(prizrensko-južnomoravski)je ostao u upotrebi u Turskoj.
Da li se srpsko ime Brodnica odnosi na grad Štrasburg/Strasbur?
Živoe pivo ima prednost u odnosu na šampanjac,za mene.
Preporuke:
0
0
12
petak, 04 decembar 2009 12:18
Mile
Najaktivniji antiruski spijuni za vreme SSSR - Francuzi!("Istorija KGB",A.Sever)
A o ulozi Sarkozija(Sarkofaga)obavezno nabaviti i procitati knjigu Tatjane Gracove(prof. na Vojnoj akademiji Rusije)-"Sveta Rusija protiv Hazarije"!
A zna se ko nadrlja u tim odnosima...
Vasa analiza je toliko divna, da navodi na
apsurdnu pomisao, da sa protokom vremena, prave
erudite postaju sve veca rijetkost.
Meni je narocito interesantan pasus o pariskom
Konzervatoriju " Sergej Rahmanjinov ".
Njegova Simfonija br.2 u E-molu, Op.27 (narocito
pod dirigentskom palicom Sergeja Cajkova), izvodi
se, u citavoj Sjevernoj Americi, u vokalnoj
interpretaciji neke veoma popularne pjevacice ( da
sada ne trazim ime ), i moze da se cuje na raznim
javnim mjestima , i narocito po njihovim velikim
ducanima. Svi je znaju , a kad sam jednoj koleginici rekao, da je to sto " hjumi " i pjevusi
Sergej Rahmanjinov, odgovorila mi je :
" Russian sacks ".
Ovo nas, na neki nacin, dovodi u vezu sa Vasom ,
tako tacnom konstatacijom da se " nasa mala Srbija
necka i preispituje, sta je dobila, a sta
izgubila ... ", jer ostavlja opor utisak , da
nasa nadobudna " prozapadna Vlada ", uopste
nije svjesna znacaja te ruske ispruzene ruke, koja
zbog ignorantskog odnosa tih nasih " demokrata ",
moze zauvijek da ostane, viseci u vazduhu.
Imati takav odnos, maskiran formalnim , nevoljkim
" odradjivanjem " posla, prema velikom narodu,
velike kulture i uticaja u Svijetu, koji ocigledno
zeli da pomogne, uz istovremen puzilacki i podanicki karakter nase komunikacije sa "zapadom",
koji, ocigledno , trazi i najmanju sansu za nove i
nove ucjene, znaci punu i potpunu nedoraslost
znacaju istorijskog trenutka.
Držim da bi bilo zanimljivo da neki komepetentan analitičar ovako obradi rusko njemačke ekonomske odnose. Čini mi se da su oni još intenzivniji. Nekoliko hiljada njemačkih firmi posluje sa Rusima. Razgovarao sam sa Nijemcima koji tamo rade. Govore s poštovanjem o Rusiji. Veliko gradilište. A, u Frankfurtu se, na ulici sve češće čuje ruski a ruske novine se nude na većim trafikama. Na njemačkoj TV ruske teme su sve češće a na ruskoj TV gledamo njemačke reklame!
Jedan Rus mi nedavno reče da se njegova zemlja okrenula ozbiljnim partnerima. Neki nekadašnji saveznici su u trećem planu. Prošlo je kaže vrijeme "kada su mogli samo Rusiji utrapiti meso lošeg kvaliteta..."
Ma da li su Francuzi zapalili Moskvu kao izraz
svoje naklonosti prema Rusiji?
General Miloradović,zapovednik zaštitnih jedinica
kod Feldmaršala Kutuzova,jeste jedan od najvećih
junaka u odbrani Rusije od,kako Vi kažete,francuske
rusofilije.Pre bitke naroda kod Lajpciga,generali
Blihner i Miloradović,provodili su sate pripremajući
pobednički napad na Francuze;Miloradović nije
govorio nemački a Blihner,Prus nije znao ruski!
Slavni i preslavni veliki Gete,bio je zapanjen
i razočaran videvši svoje sunarodnike pruse
kako se grle sa oslobodilačkom ruskom vojskom.
Gete je jednostavno smatrao da primitvni prusi
ne razumeju vrednosti koje su doneli francuzi
na bajonetima.
Na generala Miloradovića je izvršen atentat 1825g.,
u vreme dok je bio civilni i vojni zapovednik Moskve.
Društvo koje je izvršilo ubistvo(Severno) je uglavnom
sebe smatralo naprednom civilizovanom "elitom";
naime,Francuzi,Napoleon,"elita",itd su proglasili
Miloradovića da se protiv francuza bori nepristojno
jer nije naredio ruskim seljacima da snabdevaju francusku vojsku senom za konje!
Postovana g. Aleckovic-Nikolic,
Rusko-francuski odnosi su dugi, pa dodajmo infor-
macije, pre analiza i osuda.
Uostalom, ideju clanka sam shvatio vise kao tugo-
vanku nad nasom neosnovanom arogancijom, nego
neko svrsatvanje.
[Dok je uticaj francuske (pa i ruske)kulture u
Srbiji bi jaci, nije bilo prostora za razne
"kulture".]
Istorija rusko-francuskih odnosa pocela je i pre
Petra Velikg (koji je pored italijanskih, angazovao
francuske arhitekte u projektovanju i gradnji Sankt
Petersburg-a). Rusija (bar plemstvo)nije zaostajala
za Evropom, prihvatajuci neprokosnovenost francus-
kog jezika u diplomatiji i "francusko" vaspitanje
(pogotovo, mladih dama). "Francusko" je bilo (i
osatlo) pojam otmenosti (plemstva) i kulture.
[SSSR je zato masovno proizvodio "sampanjac", sa
namerom da otmenost priblizi svima, posebno radnic-
koj klasi.]
Ruska stradanja u ratovima XIX i XX veka, nisu
bitno promenila odnos, ni naroda ni svih vlasti
prema "francuskom".
Sa druge strane, pored popularnosti mnogo cega ruskog i doprinosa Rusa Francuskoj, Francuzi su
(ne mali deo) voleli Ruse. Francuska komunisticka
partija (dugo snazna) podrzavala je itekako SSSR.
Staljinova (pobednika nemackog nacizma)smrt je vise oplakana u Francuskoj nego bilo gde van SSSR.
Zbog istorije i danasnjih odnosa u Evropi i svetu,
ne treba ni najmanje da cudi privredna saradnja
dve zemlje.
Medjutim, ono sto Srbija lakse moze da postigne i
sebi pomogne, prenebregava se.
[A propo! Ruski kozaci, prodrevsi u Pariz, posle
progona Napoleona, ostavili su ime pariskoj (i
francuskoj) instituciji - BISTRO-u (brzo, ruski).]
Rusi i Francuzi misle na profite, grade buducnost,
veze i uticaje, polazeci od zajednickog i bliskog.
[Rusko-nemacki odnosi, takodje jos iz doba Petra I
takodje nisu (ni ranije ni sada) samo odnosi
neprijateljstava u ratovima.]
S postovanjem,
S. Savic
U redu to što kažeš... Samo danas rusa i francuza ima puno, imaju svoje (koliko-toliko) jake države, uticajne su, ekonomski jake...
A mene samo moj narod zanima. Za i jedne i druge me zaboli, i oni i njihova istorija. Ako izuzmemo časne pojedince...
Dobro, da vidimo neke infomacije koje pružate: „...SSSR je zato masovno proizvodio "sampanjac", sa namerom da otmenost priblizi svima, posebno radnic koj klasi.]...“ Šampanjac se u Ruskoj Imperiji proizvodio daleko pre nastanka SSSR-a. Najstariji pisani podaci kažu da je za vlade imperatora Pavla I, 1799g. na Krimu počela proizvodnja šampanjca. Ona se tokom vremena toliko razgranala i razvila, da na Svetskoj Izložbi 1900.g., u Parizu, na slepoj probi (maskirane flaše) , Gran Pri nije dobio nijedan od najboljih francuskih šampanjaca, nego ruski šampanjac prozveden u zavodima kneza Lava Sergejeviča Golicina, na Krimu. A radničkoj klasi ostavljam otmenost, SSSR i njegov šampanjac koji sovjetski vlastodršci sigurno nisu pili.
„ [A propo! Ruski kozaci, prodrevsi u Pariz, posle progona Napoleona, ostavili su ime pariskoj (ifrancuskoj) instituciji - BISTRO-u (brzo, ruski).]“ Da, to je popularna legenda – ali ne i više od toga. Stručna etimologija te reči argumentovano pobija ovu šarmantnu legendu. Između ostalog, prvo zabeleženo pominjanje te reči je iz 1884.g., čitavih sedamdeset godina posle kratkotrajnog boravka kozaka u Parizu – a (bez ulaženja u detalje), koreni te reči se nalaze u nekoliko lokalnih francuskih dijalekata.
Inače – da ponovim – smatram da je vrlo korisno što Rusija zaključuje posebne ugovore (pa i sa Francuskom), i tu (deplasirana) ljubav među njima ne treba da ima nikakve uloge, dakle – to uopšte ne osuđujem. Da zaključim jednom srpskom poslovicom: „Ljubav za ljubav, a sirenje za pare!“
Domećem o francuskoj slovenofiliji prema Srbima.
Godina 1813;stanje neposredno pre boja na Čegru.
Očekivalo se da turska vojska napusti Niš,bez boja,bez tepanje!
Ali oćeš,uz zvuke ganc nove koračnice,francuski oficiri su ubedili Turke
da krenu u boj protiv Srba.
Pobednici u tom boju su napravili Ćele Kulu!
U prošlosti je bilo mnogo malih i velikih bojeva između Srba i Turaka,
ali pobednik nije pravio takve spomenike.
Nišava i Morava su po zlu zapamtile francusku koračnicu.
Dalje,uprkos francuskom nastojanju da Turskoj nametne francuski jezik,
srpski jezik(prizrensko-južnomoravski)je ostao u upotrebi u Turskoj.
Da li se srpsko ime Brodnica odnosi na grad Štrasburg/Strasbur?
Živoe pivo ima prednost u odnosu na šampanjac,za mene.
A o ulozi Sarkozija(Sarkofaga)obavezno nabaviti i procitati knjigu Tatjane Gracove(prof. na Vojnoj akademiji Rusije)-"Sveta Rusija protiv Hazarije"!