Irska je izgubila dušu kada je podigla materijalno blagostanje i Irci su došli u fazu kada misle da visoki standard predstavlja sreću samu po sebi. Ne zaboravimo da je Isusova kušnja u pustinji od strane sotone bila da kamenje pretvori u kruh,a Isus mu je odgovorio da ne živi čovjek samo od kruha nego od svake riječi što izlazi iz božjih usta. Dakle kada kruh ili materijalno postanu ljudski cilj čovjek se udaljava od svoje biti i naravi. Na zapadu se upravo to događa i nije čudo što je većina njih na antidepresivima dok recimo u Africi ljudi su siromašni i proganjani ratovima ali iznutra zdravi bez psihičkih poremećaja. Baš kao nekada naši preci. Bogatstvo nije grijeh ali kada ga se nastoji staviti na mjesto boga i postane idol onda je čovjek ali i države u problemu na dugi rok. A kada se odbaci izvor reda i normalnosti onda za posljedicu dolazi usvajanje raznih poremećenih zakona