Miševi često zbore o lavu.
Miševi tuđe živote žive.
Al' su bez daha od svoga straha.
Lava ne vole. Al' mu se dive.

I miš nikada neće da prizna
Kako se lavu iskreno divi.
Miš sanja često slavu i presto.
Al' gricka, šuška i tako živi.

Pričaju kako poznaju lava
I da su jači, bezbrižno leže...
Al' čim se lavlja pojavi glava
Nastane tajac pa se razbeže.

Spori, a misle kako su brzi,
U svojoj zlobi miševi trunu...
Neko je rođen samo da mrzi.
A neko rođen da nosi krunu.